U povodu tridesete obljetnice opsade Sarajeva (1992-2022), u Kaftan studiju realizovana je efemerna umjetnička intervencija u prostoru Ja sam preživio 1425 dana opsade sarajevskog umjetnika Andreja Đerkovića.
Rad je premijerno prikazan 2007.godine kao dio kulturološkog projekta Modul memorije u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, u Centre pour l’Image contemporaine Saint-Gervais (SGG) u Ženevi u sklopu 12. Biennale de l’Image en Mouvement (BiM), u Galeriji Studio 34 u Marseilleu, u L’Usineu u Belfortu, u galeriji En Face u Parizu, u Instant Heidi.com Gallery u Lausanneu, te u PinchukArtCentru u Kijevu u jeku Domovinskog rata u Ukrajini.
Đerkovićev rad je rezultat, vjerojatno najveće moralne i sociološke dileme: tko je ostao i tko je otišao tokom opsade grada? Rad ima zadatak da sugerira različitost osobne percepcije doživljenog / preživljenog perioda opsade Sarajeva, neovisno od toga da li je to bilo u Sarajevu ili u Geteborgu, Chicagu ili u Parizu. Sa druge strane, on također sugerira i različitost sarajevske interne percepcije opsade, proživljene ovisno o dijelovima grada. No, iako bi rad trebao imati i svrhu svojevrsne pomirbe između ovih fiktivnih grupacija među kojima postoji konstantni sukob u dnevnoj komunikaciji, rađa se potreba da se ipak napravi distinkcija između istih, na osnovu proživljenog. Posjetitelju se ostavlja osobna sloboda da, pogledavši se u špiglo, preispita tu svoju percepciju doživljenog/preživljenog perioda opsade Sarajeva i suprotstavi je realnosti u kojoj se danas nalazi.
Uraditi ga danas, nakon sasvim dovoljne vremenske distance od tri desetljeća, simbolizira završetak kolektivnog propitivanja jednog poglavlja, te slijedom toga, osobna želja autora da ovaj rad postavi u studiju Kaftan proizilazi od autorovog ushićenja uspijeha i poniznosti sestara Hodžić koje je Đerković pratio još od vremena njihovog školovanja, pa do današnjeg kultnog statusa, pri čemu je po njemu, baš taj kontinuitet pozitivna reakcija na sav taj period post/opsade i želja da se taj (pro)življeni period pretvori u nešto sa čim se možemo sa obrazom pogledati u ogledalo.