Jučer je u Sarajevu počelo nulto izdanje Festivala ulične umjetnosti (FUU 2015.) koji će trajati do 27. septembra. Prvi sarajevski Festival ulične umjetnosti realizovat će se kroz temu Urbane transformacije – Sarajevo na drugi pogled, i održava se na više od dvadeset lokacija širom grada Sarajeva i njegovih općina.
Festival ulične umjetnosti Sarajevo (FUU) utemeljen je entuzijastičnim djelovanjem pojedinaca i pojedinki, zaljubljenika/ca u kulturu i umjetnost, i iz želje da se ova vrsta događaja koja je već odavno trend u svijetu dovede i do stanovnika/ca i posljetitelja/ica Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Razgovarali smo sa cijenjenim rediteljem, Alešom Kurtom, koji je njegov osnivač.
Kako je počela FUU priča? Šta Vas je motiviralo da ga pokrenete?
– Motivirao me je rad na TV seriji FTV-a Vodič za autostopere kroz umjetnosti. Tu sam imao nekoliko vrijednih saradnika, i bezbroj zanimljivih sagovornika. Pitajući različite umjetnike ko je po njihovom mišljenju bio prvi umjetnik, šta je umjetnost, počeo sam da shvatam da je esencija svega toga od pećinskih crteža u Altamiri, do današnjih dana jednaka. Uvijek, od kad ima čovjeka, bio je neki lik koji šarao po zidovima, drugi koji se mazao bojama i plesao da dozove kišu. Poslije je jedan od saradnika, Elvis Dolić iz Zenice, koji je imao iskustvo rada kao ulični umjetnik predložio nešto kao festival. Ne znam da li je ovo uopće dobro ime, možda ovo i nije festival, ali kod nas ta riječ ima dosta pozitivnih konotacija pa je tako i ostalo. Ovo je više festival umjetnosti na otvorenim prostorima, nego festival ulične umjetnosti. Ima toga još, ali naći će on neki svoj profil.
Aktivnosti koje uključuje FUU su vizuelne umjenosti, urbanizam i kultura, teatar, muzika, konceptualna umjetnost, koliko je dugo trajala priprema za ovako jedan veliki festival?
– Priprema je trajala dvije godine, i opet mi se čini da to nije bilo dovoljno vremena. Prošle godine se trebalo održati nulto izdanje festivala, međutim, desilo se niz događaja koji su utjecali da se odgodi. Bili su, ako se sjećate, ulični protesti, nakon koji su institucije bile jedno vrijeme u čunom stanju, nakon toga smo se svi borili prirodnom katastrofom koju zovemo poplavama. Bilo je dosta civlinih i političkih faktora koji su utjecali na održavanje festivala. Pazite, ja ovdje ne govorim o već provjernom festivalu koji već funcionira kao institucija, već praktično o porođaju jednog novog. Festival je iniciralo Ministarstvo civilnih poslova koje je dalo osnovna sredstva da se ta građevin počne dizati.
Recite nam više o prostorima koja će okupirati umjetnici, kako ste ih birali?
– Prostore smo birali vođeni djelima i umjetnicima koje želimo da predstavimo, urbanističkom logikom grada Sarajeva, realnom situacijom na trgovima i ulicama grada, te okupiranjem rijetkih pješačkih oaza u okviru gradskog jezgra. Sarajevo je specifičan grad i treba poštovati njegov urbani ustroj, da bi pokušali dobiti nešto što je organski povezano sa gradom, a ne nešto što mu je vještački nametnuto. Jedna od bitnih akcija je Ulica od posebnog značaja, ove godine je to Mjedenica, mapiramo važne kote u ulici i pokušavamo da preko njih prenesemo nešto što je važno za Sarajevo, a što oni koji ne prolaze tom ulicom svaki dan, ne mogu primijetiti na prvi pogled. Reafirmiramo postojeće, i tradicionalne vrijednosti grada i pokušavamo da ih povežemo sa novim tendencijama. Sa mladim svijetom. I putnicima namjernicima koji hrle u Sarajevo, ali se vrte u uskom krugu dvije glavne ulice.
Koliko je bilo teško dobiti dozvole za svaku od lokacija?
– To jeste komplicirano, ali nije nemoguće. Općine sarađuju s nama na svakom segmentu, osim toga su oni ti koji daju dozvole u većini slučajeva. Ali morate napraviti kolaboraciju i sa građanima, jer bez njhovog pristanka to je jalov posao. Ako vam izađu u suret i pokažu svoje gostoprimstvo, onda to i može zaživjeti.
Da li FUU želi skrenuti pažnju na nedostatak izlagačkog prostora ili samo stremi da oplemeni zapuštena mjesta?
– FUU djeluje sasvim sigurno na demokratizaciji kulture i umjetnosti. Publika pozitivno reaguje na slobodan pristup dešavanjima jer su u javnim prostorima i na samu festivalsku atmosferu koja i te kako ima dobar utjecaj na društveni i javni život. Najprivlačniji fenomen je taj poseban odnos koji se stvara između publike i umjetnika. Ulične umjetnosti tako demonstriraju svoj potencijal i veliku snagu socijane kohezije.
Na Festivalu će se predstaviti više od 200 umjetnika, koja posebna imena nas očekuju?
– Bit će različitih umjetnika iz regiona i izvan. Majstora u svom zanatu. Neću još da nabarajam imena, jer svako od nih zaslužio posebno mjesto. Ključ festivala su lokalne snage u kombinaciji velikih umjetnika, koji imaju ozbiljne karijere iza sebe, sa mladima koji su u usponu. To bi trebalo da pruži i jednu posebnu energiju koju svi treba da osjete.
Ulična umjetnost je prvenstveno zbog načina svoje pojavnosti namijenjena svima. Po čemu se institucionalnizovana umjetnost još razlikuje od ove „gerilske“? Je li za savremenu umjetnost, u općenitom smislu, važno gdje se događa – u galerijama, na ulici?
– Sva je umjenost namjenjena svima. Umjetnost je prije svega za čovjeka. Ja joj i ne vidim drugi smisao. Vi možete neke stvari razlikovati po pojavnosti ili udobnosti stolice iz koje posmatrate nešto, ali meni je tu u suštini sve isto. Ili je prava, ili nije. Umjetnik se prilagodi mjestu na kojem izvodi svoje djelo, od centra grada pa sve do periferije, predgrađa pa čak sve do okolnih seoskih naselja. Nije bitno da li su mjesta gdje se odvija festival popularna ili prestižna. Upravo dijelovi grada koji su zapušteni i odmaknuti od žiže gradskih zbivanja su izazov za festival ulične umjetnosti. Nekad je zapravo samo glavna ulica izazov. Sve ovisi o konretnom radu.
U kojoj mjeri samo mjesto događaja mijenja značenje umjetničkih radova?
– Ono je nekada i najvažnije za cijelu stvar.
Da li će se Festival u budućnosti proširiti i na druge gradove u BiH?
– FUU može biti jedan od modela za druge gradove. Mi bismo mogli i morali da budemo zemlja sa interesantnom i promišljenom ponudom kulturnih, historijskih i umjetničkih sadržaja. Nama je potreban program koji će privući što više ljudi u BiH, i potaknutu ih da jednom opet vrate ovdje.