Nakon što ste proteklih mjeseci čitali moje izvještaje iz Berlina, Zagreba i Istanbula, a kroz koje su se provlačili i doživljaji sa koncerata u Ljubljani i Milanu (možda o njima bude detaljan osvrt pred neku godišnjicu) red je šta napisati o najvećem metal događaju u našem gradu državi – Eternal Flame Festivalu.
Od Sarajevo Metal Festa do Eternal Flamea
Na prste jedne ruke bi mogli nabrojati evrospke i svjetske pop i rock zvijezde koje su zadnjih 30 godina posjetile Sarajevo i BiH, ali fanovi najdraže muzike – heavy metala (i ostalih njegovih podžanrova) u prošlosti toliko i nisu bili uskraćeni da gledaju svoje omiljene bendove (to što svirke i koncerti nisu toliko bili posjećeni je druga stvar). Nastupio je period skoro pa nikakvog dešavanja na sceni, a sa izuzetkom svirki u kultnom AG-u, i takvo stanje bi potrajalo da Rovchin drug Keno Brutala nije najprije u Johnyju počeo da organizuje nastupe domaćih i regionalnih bendova, zatim festivale iz čega on i mala grupa ljudi oko njega organizuju Eternal Flame Festival koji je od Sarajevo u zadnje tri godine napravio centar metalnih dešavanja u regionu.
Imali smo okruglo pet godina Sarajevo Metal Fest koji se dešavao u maloj Sali Doma mladih (Amfiteatar), pa u Slogi, pa ponovo u Amfiteatru (zadnji fest je bio u Slogi 2014. kada su headlinere bili Misery Index), pa i Summer Metal Fest istih ogranizatora i promotora, ali da bi uspjela ova vrsta aktivnosti morate uložiti 101 posto svog vremena, rada, predanosti, živaca i sredstava da bi festival uspio. A Keno i ekipa okupljena oko njega su primjer ustrajnosti. Pogotovo Keno.
Organizatori su sa najavama bendova, čini mi se, krenuli još u septembru prošle godine i onda jedna od posljednjih objava koja nas je sve pozitivno iznenadila je da će jedan od headlinera biti Blaze Bayley, bivši pjevač legandarnog Iron Maiden, sa svojim bendom. I da ne bude zabune, Blaze je od 2000. godine snimio nekoliko odličnih albuma kojima je pokazao da ne živi na uštrb par godina koje je proveo sa Stevom Harrisom i kompanijom.
Festival u danu žalosti
Iako je, kao i prethodno dvije godine, bilo planirano da festival traje dvije noći, zbog Dana žalosti u Kantonu Sarajevo nakon nesreće i iskakanja tramvaja kod Mašinske škole u kojom je jedan mladi život ugašen, a druga mlada osoba zadobila po život opasne povrede, Eternal Flame je održan samo jednu noć. Na samom festivalu su prisutni održali minutu šutnje za stradalog mladića, a organizatori su uplatili 2000 KM od ulaznica za liječene naše teško povrijeđene sugrađanke.
Organizacija i atmosfera festivala
Prije nego pređem na bendove, vrijedi istaći da festival ovog tipa ima sve kao i festivali u našem susjedstvu i na zapadu. Na ulazu vas dočeka štand sa majicama, pločama, patchevima i ostalim merchom na kojem vidim druga iz mahale i djetinstva Amera Varešanovića Amu, tu je šank sa pićem, tu je crew festivala predvođena Kenom i Harisom Džaferagićem koji žargonski rečeno lete gore-dolje kako bi bili na usluzi bendovima i pomoći sa njihovom opremom. I naravno, da bi festival uspio potrebna je publika, metalci, a njih je bilo itekako. Ne znam zaista koliki je kapacitet Amfiteatra, ali je bio baš pun, da ne kažem krcat. Neizostavni Rovčo kaže da je ovo i najveća posjeta na festivalu tokom jedne noći.
Otvaranje: Deadspawned i Power Surge
Bend koji je otvorio festival je srbinajski Deadspawned. Kada smo ušli u Dom mladih, uveliko su svirali, ali dok smo se pozdravili sa svom rajom, prozborili po koju riječ, već su završili. Ono što sam mogla čuti je da sviraju death metal.
Nakon njih na binu izlaze heavijaneri Power Surge, internacionalni bend koji predvodi Srđan Bilić, Sarajlija sa londonskom adresom. Ostale članove smo proteklih godina mogli gledati na Metal Heartu, događaju-projektu u Srđanovoj organizaciji, na kojem slušamo obrade najvećih metal hitova. Bend odlično prži i vidi se da Srđan uživa i živi muziku. Tokom njihovog nastupa sam vidjela da je možda jedina zamjerka na festivalu mali stage. Kada nastupaju bendovi čiji članovi nisu statični tokom nastupa, na stageu bude gužve, pogotovo ako su u postavili dvojica gitarista i basista, pa pjevač često bude iza njih trojice.
Publika je sjajno reagovala na svirku Power Surgae.
Keno je prije nekoliko sedmica imao objavu da je nastup Blaze Bayleya najbliže što ćemo u bliskoj budućnosti u Sarajevu čuti bliže Iron Maidenu. Replicirat ću i dodati da je svirka austrijskog Mastic Scuma najbliže američkoj industrial mašineriji, kultnim Fear Factory, koju smo mogli čuti u Sarajevu. Takva energija, harizma, eksplozivnost u nastupu se odavno nije uživo mogla vidjeti ni čuti kod nas. Mislim da su za većinu prisutnih u Domu mladih iznenađenje večeri, što su mi neki i potvrdili uz standarno: da nisu fanovi ovog žanra, ali da su momci iz Mustic Scuma otkinuli. Za većinu su bili i nepoznanica, a neki su čak, kada smo se razilazili kućama, pitali: kako se zovu oni, baš su derali. Ispred stagea je bilo i šutke.
Zvijezda večeri: Blaze Bayley
Kako su članovi Blazeovog benda već bili na stageu i štimali svoje instrumente, tako se i sala Amfiteatra ispunila. Iako se očekivalo uštimavanje i do pola sata, nakon nekoliko minuta bend počinje da svira Lord od the Fliles, a na binu ispraćen ovacijama izlazi zvijezda večeri Bayley. Odmah animira raju i počinje sa onim maidenovskim: Ooooooo! u ritmu melodije, što publika uzvraća. Zajedno su horski otpjevali refren pjesme. Nakon Lord od the Flies kreće uvodna bas dionica koja izaziva buru u publici jer prisutni prepoznaju Sign of the Cross. Više puta sam uživo slušala ovu pjesmu, u Bruceovoj izvedbi naravno, pa sam konačno dobila priliku da je čujem i izvorno od njenog originalnog interpretatora. Prije Judgement of Heaven, Blaze nam je rekao kako će se uvijek sjećati svog prvog dolaska u Sarajevo.
Podsjetio nas je Blaze na jedan veliki Scream for me Sarajevo, i da se čuo sa Bruceom i tako dalje i tako bliže. Za baladu Como estais amigo je rekao da je Iron Maiden nikada nije svirao uživo, da mu je jako draga, pa nas je počastio unplugged verzijom. Clansman je zasigurno najbolje primljena pjesma na ovom Eternal Flame festivalu i još jedna koju smo uživo samo mogli čuti i vidjeti u Bruceovoj verziji. Freeeedoooooom…..freeedooooom, horski je pjevalo Sarajevo. Man of the Edge je jedna od najboljih Maidenovih pjesam iz Blazeovoe ere, a prije još jedne rokačine Futurereal nam je je mister Bayley poručio da uzmemo u ruke svoju budućnost.
Možda je iznenađenje večeri bila Wratchild pjesma koju je sa Maidenom otpjevao pokojni Paul di Anno, ali sam upratila da je Blazeu već mjesecima na setlisti. Ako Maiden kao intro na svojim koncertima koristi legendarnu Doctor, doctor od svojih sunarodnjaka UFO, Blaze i ekipa su sa njom završili nastup u Sarajevu. Blaze i bend se poklanjaju publici, prave zajedničku fotku, pozdravljaju se, dijele trzalice i ostale rekvizite, te odlaze sa stagea.
Blaze nas je pozitvno iznenadio svojim nastupom na festivalu, mada realno, drugačije se od njega nije ni očekivalo. Sve vrijeme je animirao publiku, tražio ruke u zrak, inicirao horsku pratnju sa maidenovskim stilom: Oooooo, oooooo!, koji je išao uz melodije pjesama. Sa Blazeovim nastupom sam zaokružila koncerte Maidenovih vokala. Bruce je prije dvije godine održao solo koncert u Zagrebu prilikom promocije svog zadnjeg, sedmog po redu albuma The Mandrake Project, a istu noć sam na drugom mjestu u glavnom gradu Hrvatske gledala možda zadnji nastup Paula di Anna, jer je preminuo nekoliko mjeseci kasnije. Blaze je i najavio da će u Sarajevu izvesti Maiden setlistu, a ne bi pogriješio ni da se bazirao na svoje pjesme, koje su, ponavljam, odlične. Odličan je vokal, to se zna i to je demonstirao, a što ga pojedinci i dalje poreda sa Bruceom, to je stvar njihovih graničenja. Jer, niti su im vokali slični, niti se sa Bruceom bilo ko može porediti.
Isto tako moram spomenuti da je meni najvažnije da je na festivalu bio prisutan Chris Dale, ko me zna razumjet će 🙂
Brainstorm: njemački veterani heavy/power metala
Poslije Blaze, na binu se eskspresno izašli i drugi headlineri Brainstorm, veterani njemačke heawy/power scene, Kratko uštimavanje i kreće pržiona Worlds Are Comin’ Through, a nakon nje i Devil’s Eye. Vocal Andy B. Franck ništa manje ne animira publiku kako je to radio Blaze prije Brainstorma. Požalio se da je bolestan i da mu glas nije na nivou, ali se maksimalno potrudio da iznese svoje dionice. Gitarista Milan Lončarić je na našem zahvaljivao publici na atmosferi i gostoprimstvu, dok je Andy to radio na engleskom. Brainstorm stvarno zvuči usvirano, savršeno, a publika je osim pjevanja i benganja, na pojedinim pjesmama pravila i šutku.
Čuli smo Sheperd Girl, Where Ravens Fly, Crawling… Prema riječima neizostavnog Rovče, Brainstorm je preferirao pjesme sa svojih zadnje albuma. Priča nam onda kako je 2012. na Metal Festu u Zadru uspio pogledati Brainstorm samo na zadnje dvije pjesme jer su nastup počeli tačno u podne, ali da su bili odlični. Andy najavljuje još jednu pjesmu i za kraj ostavljaju Ravenous Minds, zahvaljuju se publici, izvinjavaju se što su morali skratiti setlistu te oni prave zajedničku fotku, uz obećanje: Da se vidimo…
Ne kraju moram jos jednom iskazati poštovanje organizatoru koji je bez obzira na okolnosti izvukao maksimum, a nama priredio noć za pamćenje.
U isčekivanju narednog još boljeg izdanja Eternal Flame festivala, završavam Maidenovom pjesmom koju je pjevao Blaze na albumu X Factor, a koju smo čuli i u Sarajevu:
All of my life I have believed
Judgment of Heaven is waiting for me.
All of my life now I have believed
Judgment of Heaven awaits for me.
(Iron Maiden – Judgement of Heaven)
o autorici teksta
Dženita Kaliman, diplomirana pravnica i HR Operation Specialist. Odrasla u opkoljenom Sarajevu, a danas s posebnim guštom ide na koncerte o kojima je pohađajući Prvu gimnaziju i provodeći dane u Ćumezu kod Mine i Saketa, Rok Teatru i Slogi/Gaudeamusu mogla samo sanjati, pokušavajući nadoknaditi propušteno.