U Bosanskom kulturnom centru Sarajevo 4. jula premijerno je prikazana predstava Narodni poslanik u režiji Alena Muratovića. Svoju drugu reprizu imat će 17. jula, također, u BKC-u s početkom u 20h.
Narodni poslanik je prva komedija Branislava Nušića, srpskog komediografa, pisca romana, drama i eseja koju je napisao još kao devetnaestogodišnji student. Ova komedija je podijeljena u tri čina, a radnja se bavi pitanjem osvajanja vlasti odnosno palanačkim parlamentarizmom i načinom kako se bira poslanik. Karakteriše je međusobno preplitanje situacije i verbalne komike.
Glumačku podjelu čini generacija iskusnih bh. glumaca i glumica potpomognuta mladim glumačkim snagama: Izudin Bajrović, Amra Kapidžić, Ermin Sijamija, Sead Pandur, Maja Salkić, Dženita Imamović, Vedran Đekić, Aldin Omerović i Nadine Mičić.
Muziku i songove potpisuju Samir Hodović, Sanjin Latifić, Nino Škiljić i Validna Legitimacija. Za scenografiju je zadužen Vedran Hrustanović, kostimografiju Lejla Hodžić, a vizuelni dizajn predstave Ajna Zlatar.
Razgovarali smo sa glumicom Amrom Kapidžić o predstavi.
Sala BKC bila je puna i na premijeri i na prvoj reprizi, Vaši utisci…
– Utisci sa premijere kao i sa prve reprize su fantastični. Sala BKC- a je obje noći bila puna. Publika je na predstavu reagovala odlično. Salom je puna dva sata odjekivao smijeh. S druge strane, iz razgovora sa gledaocima i kroz njihovu reakciju na samom kraju predstave je jasno da su prepoznali našu namjeru i naš zajednički stav o izborima o narodnim poslanicima i o svima onima koji nam kroje ovu državu.
Radnja predstave Narodni poslanik odvija se krajem 19. vijeka u jednoj srpskoj varošici i bavi se pitanjima osvajanja vlasti, odnosno bavi se palanačkim parlamentarizmom i načinom kako se bira poslanik. Reditelj predstave, Alen Muratović povukao je paralelu između društva u BiH danas i tog iz predstave, možete li nam reći u čemu se najviše odražava sličnost?
– Alen je zaista napravio sjajnu adaptaciju teksta prebacivši radnju u ovdje i sada, dakle u jednu bosansku varoš u današnje vrijeme. Likovi i situacije savršeno funkcionišu u ovom današnjem vremenu kao i u onom od prije više od stotinu godina kada je komad Narodni poslanik nastao. Nušićevi likovi iz ovog komada su lako prepoznatljivi, oni su tu među nama. Takve svakodnevno gledamo, o njima čitamo i slušamo. To su politički nepismeni ljudi, primitivni, oni koji ulazak u politiku vide kao priliku za sopstveno bogaćenje kroz razne privilegije koje pruža poslanički mandat. Likovi koji se bave korupcijom i podmetanjima protivničkom kandidatu. Naivni likovi i neznalice. Svi oni u ludilu predizborne kampanje.
Još jednom ću citirati reditelja predstave, rekao je: Kažu smijeh je lijek. I jeste lijek, jer često nemamo mnogo izbora. Ako nam se već nudi prilika da imamo Nušića i njegovog ‘Poslanika’ na sceni, onda je treba iskoristiti i naoružati nas jednim od najjačih oružja, a to je uistinu smijeh. Uglavnom se građani i građanke naše zemlje kroz razne komične načine suočavaju sa svakodnavnim problemima, da li nam je smijeh zaista jedini izbor? Mislite li da će oktobarski izbori donijeti nešto novo?
– Ne mislim da je smijeh jedini izbor, ali je sigurno lijek za ovo crnilo kojim smo okruženi. Slamka za koju se moramo uhvatiti da ne potonemo u kolektivnu depresiju. Ali isti taj smijeh ponekad može da dovede do otrežnjenja, osvještenja i može otvoriti oči. Nažalost, ne misli da će nadolazeći izbori mnogo promijeniti. Već tridesetak godina je isto. Želimo se kako ništa u državi ne funkcioniše, rondamo i kukamo dok ispijamo kafe, dok se vozimo u taksiju i između svoja četiri zida, ali kada dođe vrijeme da glasamo – glasamo opet za iste ljude. Da bi se nešto promijenilo potrebno je da se osvjestimo, da se trgnemo i da sami sebi damo priliku da nam bude bolje.
Po čemu ćete pamtiti rad na ovoj predstavi?
– Ono po čemu ću pamtiti rad na ovoj predstavi je Alenova nenametjivost kao reditelja, a u isto vrijeme i čvrstina. Lakoća kojom je sve postavio na svoje mjesto i uobličio predstavu. Po opuštenoj i veseloj atmosferi bez ijedne naznake nervoze. Po divnim kolegama koje samo poželjeti možete za saradnju. Kolegama koje volite i kojima vjerujete. Sjajni, duhoviti i inspirativni Izudin, Sejo, Dženita, Maja, Vedran, Aldin, Ermin i prekrasno osvježenje, mlada i talentovana Nadine je ekipa sa kojom je bilo zadovoljstvo, čast i istinski užitak dijeliti scenu.
Vi igrate i u predstavi Ožalošćena porodica koja je isto rađena po tekstu Branislava Nušića, za koju se danima ranije moraju rezervirati karte, riječ je o bezvremenskom piscu, iz Vaše perspektive zašto su njegovi tekstovi toliko posebni?
– Da, Ožalošćena porodica je zaista predstava koju publika voli. Ali je volimo i mi glumci i sa radošću je igramo, a to je najbolji recept za dobru predstavu. I upravo ste Vi u Vašem pitanju dali i odgovor. Nušićevi tekstovi jesu posebni, jer je on bezvremenski pisac. Likovi iz njegovih drama su životni, uvjerljivi i zbog svojih ljudskih strasti i mana bliski su svima nama. Oni su ogledalo društva i svakog vremena na prostoru u kojem živimo.
Predstava je koprodukcija Oxygen Productiona i Bosanskog kulturnog centara Sarajevo. I to je prva predstava Oxygen Productiona, recite nam više o toj produkcijskoj kući.
– Oxygen production je krajem 2017. osnovao glumac Ermin Sijamija. Nastala je iz želje i potrebe da se publici, ali i glumcima i glumicama ponudi više teatarskog sadržaja. Iz potrebe da se bavimo temama koje nas se tiču i koje su i publici bliske. Koproducent predstave je Bosanski Kulturni Centar sa kojim je, na obostranu radost, Oxygen production uspjela dogovoriti dugoročnu saradnju. Ansambl predstave čine iskusni glumci, generacijski bliski koji su po redateljskom mišljenje bili idealna glumačka podjela za ovu predstavu.
Vi ste glumica i Vaš suprug je glumac, da li biste željeli da neko od Vaše dijete krene glumačkim stopama? Šta biste mu rekli ako bi izrazilo želju za tom profesijom?
– Iskreno ne bih bila oduševljena da neko od njih krene našim, glumačkim stopama. Ali nikada ne bih stala na put njihovoj sreći i nikada se ne bih miješala u njihove izbore. Želja mi je da biraju poslove koje će voljeti, u kojima će uživati a ne poslove koje će “odrađvati” čekajući penziju. Glumački posao je divan. Posao koji se voli. Posao koji te ispunjava, koji ti nudi bezbroj radosti. Posao koji te “tjera” da ostaneš vječno zaigrano dijete. Ali to je, s druge strane, posao koji je u svakom smislu nedovoljno cijenjen, barem kod nas. I nema nikakvih naznaka da će se situacija promijeniti. Vidim predivne, talentovane generacije mladih glumaca i glumica koji izlaze sa Akademije puni nada, očekivanja, snova i željnih da rade. A posla nema. I sve ga je manje.
razgovarala_Besima Svraka