Umjetnički festival Javorwood u Javorovom Dolu na Bjelašnici ove godine se održava treći put i prvi put festival će trajati 3 dana – od 4. do 6. augusta 2017. Na olimpijskoj planini Bjelašnici očekuju vas brojni sadržaji od slikarstva, preko kiparstva, pozorišta, pantomime, lutkarstva, do muzike, bendova i DJeva, radionica za djecu i odrasle, stvaranja umjetnosti u trenutku, izložbi, instalacija, predstava, performansa, koncerata i partyja. Na događaju će gostovati i DJ Jasmina.
Jasmina Mameledžija svoj prvi nastup imala je u clubu Yoda u Traviku 2000. Kako kaže ne sjeća se baš svih pjesama, ali zna da je na tom setu bilo ploča Svena Vatha, Carla Coxa, Underworlda, Armanda van Helena.
– Sjećam se da su mi se leđa bila ukočila jer sam mjesecima prije toga vježbala za gramofonima koji su stajali na podu. Na sam dan nastupa bila sam toliko nervozna da mi je gramofonska igla ispadala iz ruke, ali set je jako dobro primljen i što je najbitnije, ekipa me je podržala, priča nam Jasmina na početku intervjua.
Na sceni si prisutna više od 17 godina. S obzirom na to da je ovo prvi intervju za FBL moramo te pitati o kakvi su bili počeci i šta je rezultiralo sadašnjim zvukom koji te definira i u sklopu kojih žanrova se krećeš?
– Početak je bio je sladak, uzbudljiv, zanimljiv, nepredvidiv…Tada sam koketirala sa house muzikom pa čak i d’n’b izvođačima, ali su me najviše privukli techno zvukovi, oni mračniji i melodičniji. Veliki sam fan grupe Depeche Mode, pa mogu reći da me ta neka njihova nota definiše i u mojim setovima.
Iza tebe su brojni nastupi, nastupala si od Berlina do Detroita, da li postoji neki koji na tebe ostavio posebnu impresiju?
– Uvijek su mi najdraži nastupi pred domaćom publikom, to sada govorim sa ljudske strane, jer ništa ne može zamijeniti prijatelje i poznata lica u prvim redovima. Izdvojila bih nastup u Suicide Circusu u Berlinu i Grasshopper u Detroitu zbog savršene organizacije, odličnog setupa opreme, fenomenalnog zvuka i prijateljskog gostoprimstva. Prošlogodišnji nastup na Bjelašnici i moj ovogodišnji party u Amfiteatru sarajevskog Doma mladih će mi zavijek ostati u sjećanju.
Možeš li nam reći koliko se scena u BiH, ali i regiji promijenila u posljednjih 17 godina i u kom smjeru to sve ide? Kako izgleda danas, a kako je prije izgledala domaća scena?
– U ono vrijeme bilo je nas nekoliko DJ-eva, uglavnom smo se svi poznavali i sarađivali. Mislim da nas nije bilo više od 30-ak u cijeloj državi, a jedni producent elektronske muzike s kojim sam ja imala kontakt bio je rahmetli Adi Lukovac. Ja sam i tada mislila kako bi naša scena mogla biti najjača samo kada bi više sarađivali i pomagali jedni drugima, jer smo svi imali jedan zajednički cilj, a to je promocija elektronske muzike i slobode koju ona nosi. To je bilo prije, dok sve nije postalo business. Scena je danas definitvno narasla, imamo DJ-eva ne zna im se broj, a i domaća produkcija je na usponu, što me posebno raduje. Mislim da će naši producenti i producentice tek pokazati koliko su dobri, a mnogi već i jesu.
Šta po tebi, osim novca, nedostaje kad je riječ o još boljoj izgradnji scene u BiH? Posmatrajući sve sa strane, ponekad imamo osjećaj da DJs u BiH uopšte nisu složni, niti da nastoje zajedno graditi scenu. Podržavamo rad naših DJ i najavljujemo sve evente koji se dešavaju u našoj zemlji, primijetili smo da se često poklapaju termini važnijih evenata!
– Mislim da termine evenata diktiraju više booking agenti stranih DJ-eva koji se dovode u goste, a manje sami organizatori, tako da to isključujem kao rezultat ne/sloge. Scena je prosto postala više orijentisana na zaradu, pa zato svako gleda samo sebe. Ali to nije nužno loše, niti je to slučaj samo kod nas, tako se stvara konkurentnost na tržištu pa će se i sami organizatori potruditi da ponude više, bolje i kvalitetnije. Scena postoji, scena radi, funkiconiše, stvari se dešavaju. Sa pojavom novih medija, tehnologija i društvenih platformi, sve je drugačije, vrata su svima širom otvorena. Profesionalnost i kvalitet će uvijek isplivati. Ako misliš na izgradnju neke scene gdje svi složno sve zajedno rade, zaboravimo na to, vremena prosto nisu više takva, a ni mentalitet ljudi.
Da li možeš uopšte da pretpostaviš kako će izgledati clubbing scena u BiH za sljedećih 17 godina?
– Undergorund će postati mainstream, a vidjet ćemo šta će biti novi undergorund.
Koji ti je bio najteži trenutak u dosadašnjoj karijeri i da li si ikada pomislila da prestaneš da se baviš DJ-ingom zbog toga?
– Nikada nisam iskusila nešto zbog čega bi pomislila da se prestanem baviti DJ-ingom, to je moja vječna ljubav.
Šta ti je najveći izazov na nastupima?
– Uvijek se pitam hoću li ostvariti konekciju s publikom, to je ono čemu nastojim i volim kad se razumijemo.
Većinu vremena si ti ta koja je za DJ pultom, ali kad se nađeš na plesnom podijumu, koja pjesma te uvijek pokrene na ples?
– Mnogo je takvih, ali Laurent Garnier / The man with the red face me uvijek diže na noge.
Tvojih top 5 traka koje voliš da puštaš u posljednje vrijeme?
1. Gorge – Leila Speaks
2. Gaiser – On The Way (Dubfire Remix)
3. DJ Hell – I Want You (The Hacker Remix)
4. Woo York – Alien Worlds
5. Laurent Garnier – 1-4 Doctor C’est Chouette
Šta nam pripremaš za Javorwood?
– Nosim oko 20 kg ploča i planiram spontano složiti dosta plesni trosatni tech-house set, pustit ću da me atmosfera nosi, a sjećajući se prošlogodišnjeg partija na ovoj lokaciji, stvarno jedva čekam tu atmosferu.