U sklopu Takmičarskog programa – Dokumentarni program prikazan je film Korida Siniše Vidovića, Banjalučanina koji trenutačno živi u Austriji. Iznenađujuće za dokumentarne filmove sala je bila puna do posljednjeg mjesta. Projekciji je prisustvovala ekipa filma, reditelj Siniša Vidović, co-scenarista Senad Halilbašić, montažerka Cordula Werner, producentica Karin C. Berger, te jedni od protagonista filma Renata i Pero Pranjković.
Film prati troje protagonista na njihovom dirljivom proputovanju kroz fascinantni svijet bosanskih borbi bikova, takozvanih korida. Svijet korida je pun mitova i herojskih priča koje prethodno gotovo da i nisu filmski zabilježene. KORIDA nudi uzbudljiv, dramatičan i zabavan novi pogled na svijet o kojem gotovo ništa ne znamo, iako se njegove granice protežu skoro do našeg kućnog praga. To je priča o zaostavštini arhaičnih vremena u modernim društvima, priča o odnosu čovjeka sa prirodom i o ujedinjujućoj snazi borbi bikova.
Prije ovog filma Siniša Vidović je napravio diplomski kratki film sa Zijahom Sokolovićem. Nakon toga je tražio odgovarajuću temu i odlučio se baviti koridom, a zatim pokuašo naći pravi način da ubijedi producente da rade priču o tome. Na prvoj koridi je napravio kratki snimak koje im je pokazao. Odmah su pristali na to.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=6tNtPQn9mUc[/youtube]
Vidović je film počeo snimati 2009. godine. Prvo je posjetio jednu koridu i počeo upoznavati protagoniste. Sve se malo odužilo zbog manjka finansija i dodatnih komplikacija.
– U početku je bilo planirano da se napravi sportska dramaturgija, ali nismo znali da će se korida zabraniti, niti da će biti protesta, niti nekih nezgodnih situacija. Htjeli smo pratiti protagoniste i njihove bikove, međutim desili su se protesti, politika se umiješala, film je dobio neku političku dimenziju, sve to je možda i dobro za film. Na kraju smo imali toliko materijala da smo mogli snimiti četiri filma, tako je rekla montažerka Cordula Werner. Kasnije je bilo teško odlučiti se koju varijantu napraviti. Izabrali smo najkompleksniju, rekao je reditelj Vidović.
Film počinje crno-bijelim snimkom Grmečke koride iz sedamdesetih godina.
– Poznavao sam pripovjetku ‘Jablan’ Petra Kočića i znao sam da su se za vrijeme Austrugarske odvijale koride i to mi je dalo ideju da se obratim filmskom arhivu u Austriji i pitam da li imaju nekakav snimak. Jedan email i odmah sam dobio snimak iz sedamdesetih godina i riječ je o Grmečkoj koridi koja je zabranjena. Na toj koridi je bilo više od 100 000 ljudi i to je snimak za sedmični dnevnik koji se prikazivao mislim u kino salama tada i bio je to super uvod, posebno stranoj publici. Želio sam početi film na opušteniji način, jer kasnije film dobija ozbiljnu dimenziju. Kad sam dobio snimak bio sam presretan, rekao je Vidović.
Na premijeri filma većina publike je emotivno reagirala na scene ubijanja životinja koje se prikazuju na dva mjesta u filmu, u jednoj sceni mještani ubijaju svinju, a u drugoj jedan od protagonista sa svojim sinovima ovcu.
– Prvi put kad sam vidjela te scene bile su i za mene šokirajuće i nisam bila sigurna da li da uvrstimo te scene u film, međutim, kad sam malo razmislila o svemu. Pomalo smo licemjerni jer skoro svi mi idemo u kupovinu i jednostavno kupujemo očišćeno meso iz frižidera i ne znamo odakle to meso dolazi. Ovaj način je mnogo priprodniji, jer ti ljudi zapravo imaju osjećaje prema tim životinjama, oni ih poštuju, istaknula je producentica Karin C. Berger.
– I ja sam imao dosta dilem u vezi s takvim stvarima. Čitav film zapravo govorio o miru i nasilju i ja zapravo najviše volim dijelove u filmu u kojima ne govorimo publici šta trebaju misliti, već ih pustiti da sami razmišljaju. Za mene su jako interesantni ti dijelovi nasilja između ljudi i životinja koji potiču pitanja generalno o našem odnosu prema prirodi i nasilju. To je i jedna metaforička razina filma, dodao je co-scenarista Senad Halilbašić.
Siniša Vidović je rekao za Slobodnu Evropu da njegov cij nije bio da ljudi masovno idu da gledaju koride, nego je htio da se otvori jedna diskusija o tome koliko se stidimo toga, da li i dalje trebamo da se pravimo da smo pametniji od drugih i kakav je naš odnos prema toj tradiciji.
Nakon SFFa film je dobio poziv i za festival u Budimpešti. Film u kino distribuciju stratuje u Austriji 7. oktobra, a želja im je da ga distribuiraju i u kina u regiji.
foto_FBL