Givenchy, Uma Thurman i Pariz

Godina je 2009. Juli mjesec. U avionu sam, pored mene gospođa upita: Oprostite na smetnji, ali moram da pitam, zašto čitate toliko stvari o Umi Thurman? Objašnjavam kako sam novinarka iz Sarajeva, radim za magazin koji se zove Magazine (sad mi je smiješno ime) i idem u Pariz da radim intervju s Umom Thurman. Postala je zaštitno lice novog parfema Givenchy Ange Ou Démon Le Secret. Zahvaljujući tadašnjoj direktorici firme Promands, Jovani Marković dobila sam priliku raditi intervju s Umom ili Justinom Timberlakeom. Izabrala sam Umu, jer Tarantino, jer boginja. Prijateljice su mi rekle da sam luda, jer Justin. Jovana me zamolila da preporučim još nekoga od novinarki iz BiH koja bi radila intervju sa Justinom. Odmah sam rekla Mersiha Drinjaković, izvršna urednica časopisa Gracija. Vrištala je na telefon kad sam je nazvala. I tako, nervozna, sjedim u avionu, iščitavam više od 200 stranica koje sam isprintala o Umi. Spakovala sam stvari, otišla na feniranje i molila Univerzum da frizura izdrži do svečane večere sa glumicom, da se ne bih morala fenirati po Parizu.

Sletjela sam na aerodrom. Saopštili su mi da moj kofer nije stigao. Nakon pola sata procedure i papirologije, rekli su mi da će kofer biti uvečer isporučen u hotel. Smorena sjela sam u limuzinu. Givenchy je poslao šofera po mene.

 

Priča o jednoj fotografiji iz WC-a

Bila sam smještena kao i drugi novinari i novinarke u hotel InterContinental. Ušla sam u sobu, mirisala je na Ange Ou Démon. Poklon paketić je stajao na krevetu. Osim Ume Thurman, za ta dva dana u Parizu, bila sam dogovorila još tri intervjua, sa Givenchyjevom parfimerkom Françoise Donche, sa Angélique Mercier, stručnjakinjom za boje za kosu, porijeklom iz BiH, a koja je radila za L’Oreal Professional, te beograđaninom Đorđem Vardom, koji je tada radio kao aranžer cvijeća u prestižnom hotelu Ritz, gdje sam trebala imati intervju sa Umom. Đorđe je dva puta bio proglašen najboljim cvjećarem u Evropi, a prije nekoliko godina odselio se na rajsko ostrvo St.Barth na Karibima.

Uma, parfimerka i Đorđe su bili planirani sutra, a sa Angélique dogovorim odmah. Krenula sam pod tuš i, naravno, smotana, pritisnem pogrešnu tipku i umjesto regularnog tuša, pokrenem onaj koji mi je stajao iznad glave. Frizura ćao!

 

Otišla sam na razgovor s Angéliqe, prošetala pariškim ulicama i vratila se u hotel s nadom da je stigao kofer s odjećom. Naravno nije, pa sam sumanuta počela da hodam od sobe do sobe, moleći novinarke da mi posude komad odjeće. Mersiha je uletjela s jednom crnom haljinom. Sreća pa sam baletanke imala na nogama, vrlo lako se moglo desiti i da sam u tenama krenula. I ne, u to vrijeme tene nisu bile cool u kombinaciji sa svečanijom haljinom.

Došli smo na večeru i pojavila se Uma. Pa, ta žena nije uopšte fotogenična, mnogo je ljepša uživo, mislila sam dok sam je posmatrala dok silazi niz stepenice. Počela je večera i svi smo se pravili da je sasvim normalno da za istim stolom sjedimo sa slavno glumicom, međutim, svi smo je krišom posmatali kako se smije, kako drži escajg, kako je lijepa… Bili smo pristojni sve dok neko nije rekao: Ode Uma u toalet! Mersiha mi kaže da idemo za njom, ja neću, nisam htjela, kao imam sutra intervju s njom, ne mogu da je smaram po WC-u. Mersiha je sjedila 5 minuta, uze kameru i kaže: Ja odoh! Vraća se ubrzo uzbuđena, prepričava kako je Uma divna, kako se sa svima slikala i pokazuje mi svoju fotku. Istina, ja sam malo ljubomorna, ali mislim, sutra ću ja to fino, na miru.

Nakon večere smo se vratili u hotel. Kofer me čekao kod recepcije. Više nije bio bitan. Bila sam uzbuđena zbog sutrašnjeg dana. Jedva sam zaspala.

U 14:00 je bio dogovoren intevju. Ušla sam u sobu hotela Ritz, Uma je stajala na balkonu i razgovarala na telefon. Ubrzo je prekinula riječima: Moram ići, neki dragi ljudi su ovdje. Hipnotisana njenom ljepotom, buljila sam u nju dok sam čekala svoj red za pitanja. Slušala sam pitanja drugih novinarki i nisam mogla vjerovati kako je niko ne pita ništa za Tarantina. Hello, Tarantinooo! Jedva sam čekala svoj red da se pravim važna s pametnim pitanjima i da spomenem Sarajevo Film Festival, Ničiju zemlju… Rekla je da će pogledati film, zapisala, ne znam da li jeste.

Kad smo završili pitali smo Uminog asistenta možemo li se fotkati s njom. Rekao je da ne možemo, nije po protokolu. Kako misliš nije po protokolu?! Mersiha me i dan danas zna ponekad zezati za tu fotografiju. Eto tebi, nećeš da smetaš Umi po WC-u!

 

 

Pariška pijaca cvijeća

Nakon dana punog uzbuđenja čekala sam poziv Varde. Rekao je da će doći po nas (Jovanu, Milicu Janković, brand managericu iz Beograda i mene) u ponoć, jer ako ste aranžer cvijeća u hotelu, vaše radno vrijeme je uglavnom treća smjena. Rekao je da nas vozi na pijacu cvijeća.

Sjele smo. U autu je svirala pjesma World in My Eyes od Depeche Modea, pričao nam je kako su mu orhideje omiljeno cvijeće, kako kao glavni cvjećar u Parizu može prvi prvi da bira cvijeće. Birali smo zajedno s njim. Trebalo je ukrasiti Ritz, te pripremiti cvijeće za Uminu sobu. Bila je smještena u Coco Chanel apartmanu.

 

 

Gosti su spavali, a mi smo hodali po Ritzu, slagali cvijeće s Vardom, družili se s njegovim pomoćnicima, studentima Akademije likovih umjetnosti iz Beograda, koje je doveo da rade s njim, jeli smo kolačiće, prošetali pored bazena… Kad je završio s ukrašavnjem hotela Đorđe nam je svirao klavir u baru hotela.

Svanulo je i morali smo nazad u hotel. Taj dan sam se vratila u Sarajevo. I dan danas, jedanaest godina poslije, Givenchy Ange Ou Démon Le Secret mi je jedan od omiljenih mirisa. Iako je predstavljen kao opojni miris bijelog cvijeća, i uključuje note italijanskog zimskog limuna, listove zelenog čaja, jasmin, božur, svijetlo drvo i pačuli, meni će on uvijek mirisati kao cvijeće sa pariške pijace. Uvijek će mirisati na Pariz.