Postoje projekti koji nas osvoje izgledom, a onda nas dodatno zadrže pričom koja stoji iza njih. House for Five Women u Gradačcu upravo je jedan od takvih. Na prvi pogled pažnju privlači njena upečatljiva fasada u ružičastim, zelenim, plavim i crvenim tonovima. Ali ono zbog čega nam je ovaj projekt zaista poseban jeste način na koji arhitektura ovdje postaje okvir za dostojanstveniji, sigurniji i samostalniji život.
Kuća je osmišljena za pet samostalnih, socijalno ugroženih žena u Bosni i Hercegovini i nastala je kroz saradnju Hazime Smajlović, studija TEN, organizacije Naš Izvor, Engineers Without Borders i Grada Gradačac. I već u toj osnovnoj ideji nalazi se ono što ovaj projekt čini mnogo većim od same forme.
Pet privatnih prostora i jedna zajednička svakodnevnica
Koncept kuće zasnovan je na principima zajedničkog stanovanja, ali bez odricanja od privatnosti. Svaka od pet žena ima vlastiti prostor, dok su privatne jedinice organizirane oko zajedničkih zona za kuhanje, druženje, ručni rad i boravak u vrtu. Ta ravnoteža između samostalnosti i bliskosti možda je i najljepša osobina cijelog projekta.
Ono što House for Five Women čini posebno snažnim projektom jeste činjenica da se arhitektura ovdje ne koristi samo za stvaranje krova nad glavom. Ona je alat za autonomiju, zajedništvo i, možda najvažnije, vidljivost. Pet identičnih privatnih prostora namjerno uspostavlja ravnopravnost među stanovnicama, dok zajednička kuhinja, dnevni prostor, prostor za ručni rad i okolno zemljište stvaraju uvjete u kojima se može razvijati zajednica zasnovana na međusobnoj podršci. Čak i upečatljiva fasada dobija novo značenje, kuća ne pokušava nestati u pejzažu. Ona želi biti viđena.
Fasada koja izgleda poput velike tekstilne kompozicije
Vizuelno, kuću je gotovo nemoguće ignorisati. Za koloristički koncept zaslužna je umjetnica Shirana Shahbazi, koja je fasadu pretvorila u ritmičnu kompoziciju boja. Ružičaste, zelene, plave i crvene plohe mijenjaju se zavisno od svjetla i ugla posmatranja. Refleksije i nepravilnosti stvaraju osjećaj pokreta, pa cijela kompozicija djeluje gotovo kao savremena interpretacija tekstila ili ćilima, velikog uzorka koji je prenesen na arhitekturu. I zanimljivo je koliko dobro takva fasada funkcionira upravo u ovom pejzažu. Umjesto da se pokušava sakriti, kuća jasno kaže: tu sam.
Unutrašnjost kuće mnogo je mirnija. Betonski podovi i stropovi, vidljiva opeka, drvene površine i veliki stakleni otvori stvaraju vrlo jednostavan arhitektonski okvir. Tradicionalni ćilimi unose boju i toplinu. Pojavljuju se cvjetni uzorci, zavjese, stari komadi namještaja, ručni radovi i posude. Savremena arhitektura ovdje ne briše identitet ljudi koji u njoj žive. Naprotiv, ostavlja mu prostor.
Ružičasta kuhinja kao srce kuće
Jedan od najljepših prostora je zajednička kuhinja. Dugački kuhinjski element u nježno ružičastoj nijansi proteže se uz veliki niz prozora i vrata okrenutih prema vrtu. Nasuprot grubosti betona i opeke, boja djeluje gotovo mekano. Prostor je vrlo jednostavan, ali ni u jednom trenutku hladan.
Kuhinja nije statement komad interijera, ona je mjesto života.
Vrt kao nastavak kuće
Na povezivanju arhitekture i pejzaža radio je Daniel Ganz, koji je zajedno s timom promišljao raspored vrta, površine tla i izbor stabala iz neposrednog okruženja. Ideja nije bila napraviti dekorativnu zelenu kulisu, nego prostor koji se stvarno koristi. Vrt tako postaje jednako važan kao i unutrašnji zajednički prostori, mjesto rada, boravka i susreta.
Granica između kuće i okoline dodatno se briše velikim staklenim otvorima, kroz koje je pejzaž stalno prisutan u interijeru.
Kuća nastala kroz lokalnu saradnju
Još jedan posebno vrijedan aspekt projekta jeste način na koji je realiziran. Gradnja je vođena kroz direktan dijalog s lokalnim izvođačima, pa arhitektura nije ostala zatvoren sistem definiran samo na papiru. Određena rješenja razvijala su se na samom gradilištu, u odnosu prema dostupnim znanjima, materijalima i načinu gradnje. To je jedan od razloga zbog kojih House for Five Women, uprkos vrlo savremenom izrazu, ne djeluje kao objekt koji je mogao biti postavljen bilo gdje. Pripada mjestu u kojem je nastao.
Arhitektura koja stavlja ljude ispred forme
Najviše nam se, ipak, sviđa to što je arhitektura ovdje u službi svakodnevnog života. Projekt je vrlo jasno organiziran: pet žena ima vlastiti prostor i privatnost, dok zajednička kuhinja, vrt i prostor za rad omogućavaju druženje i međusobnu podršku kada je ona potrebna. Upravo ta ravnoteža između samostalnosti i zajedničkog života čini osnovu cijelog koncepta.
Važno je i da House for Five Women nije ostala samo na nivou arhitektonske ideje. Kuća se koristi, a iskustva prvih stanovnica već su pokazala i koje dijelove treba dodatno prilagođavati. Među njima su veći prostor za preradu i čuvanje hrane, kao i prostor namijenjen djeci. To projektu daje dodatnu vrijednost jer pokazuje kako arhitektura funkcioniše tek kada u nju uđe stvarni život, sa svim potrebama koje nije uvijek moguće predvidjeti na papiru.
House for Five Women zato je zanimljiv ne samo kao vizuelno snažan projekt, nego i kao primjer arhitekture koja se testira, mijenja i razvija kroz upotrebu.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.