Jovan Jović, aka JovJovan je web manager danju, a DJ noću. Sa 27 godina, slavi petu godinu puštanja muzike za miksetom, koju inače pjeva pod tušem. Često nastupa sa drag kraljicama iz BiH. Sad živi u Banjoj Luci i smatra da je njegovo selo ljepše od Pariza. S obzirom na to da će JovJovan imati set na 6. Bh. povorci ponosa, ali pravi i playlistu za šetnju, sa njim smo razgovarali o tome šta mu zapravo znači Povorka, kako je raditi sa drag kraljicama, ali i o muzičkim počecima, identitetu, queernessu i još mnogo toga.
Možeš li nam reći nešto više o sebi – ko je JovJovan i kako si ušao u svijet muzike? Radiš li na nekim drugim poljima i šta je ono što te najviše inspiriše i ispunjava u umjetnosti?
– Moje scensko ime je nastalo onog trenutka kad sam napravio svoj instagram nalog i od tad nije bilo promjena niti potrebe za nečim posebnim. Od kako znam za sebe, uvijek sam pratio svijet muzike. Opčinjen sam bio domaćom dance scenom kao i pop ikonama današnjice, kada sam naučio engleski. Kao manji sam sakupljao kasete, CD-ove, a sad i gramofonske ploče. Postoji nešto u svakom albumu – da li je to dizajn, photoshooting ili same pjesme koje čine jedan poseban sklad estetike i priče iza sebe. Volim dosta da slušam intervuje muzičkih umjetnika i šta ih vozi iza svake muzičke ere. Kada ne posvećujem vrijeme muzici, onda radim za laptopom kao web manager. Ali je muzika opet tu u pozadini kao glavni pokretač svake dobre odluke.
Kako tvoj queer identitet utiče na tvoj umjetnički izražaj i pristup DJ-ingu, ali i svemu što radiš?
– Moj identitet je u skladu sa svim onim što radim u polju umjetnosti. Kroz muziku nemam predrasude da pustim ili slušam pjesme koje su više u skladu sa ženskim emocijama, i čak preferiram iste. U polju dizajna, nemam straha da koristim boje ili vizuale koji su više ekscentrični ili šareniji. Kao u aktivizmu i borbu za ljudska prava, tako i u umjetnosti – bez kompromisa!
Kako je biti queer umjetnik u Bosni i Hercegovini?
– Mislim da je relativno teško za svakog umjetnika na našim prostorima, bez obzira na orentaciju da ostvari svoju misiju. Ali, i to jedno veliko ali – queer identitet opet čini jedan ogroman sloj dodatnih izazova, marginalizacije i predrasuda koje mogu imati ogroman uticaj na stvaralaštvo umjetnika. Naše unikatne priče, fotografije, plesovi, slike i video zapisi se mogu puštati i izvoditi samo na queer friendly mjestima i događajima. I dalje su queer emocije u umjetnosti na našim prostorima taboo tema.
Kako vidiš razvoj queer umjetničke i klupske scene u BiH?
– Progres je slab, ali pomak postoji. Najbitnije za našu zajednicu je da regularno stvaramo sigurna i zabavna okruženja gde queer ljudi mogu da budu svoji i da se slobodno izražavaju, plešu, smiju se i dijele sve ono ljudsko u nama bez predrasuda. Uspjevamo sa koinzistencijom, a progres postoji i u diverzitetu programa i umjetnosti nakon svakog događaja.
Koji su ti uzori ili inspiracija – bilo na muzičkoj sceni, bilo u queer zajednici?
– Ima ih mnogo. Najveće inspiracije sa muzičke scene volim da vidim uživo na koncertima kada ugrabim priliku. Tove Lo, Lady Gaga, Marina (& The Diamonds), Charli XCX, Taylor Swift i mnogi drugi imaju sjajnu energiju i uživo i u svojim pjesmama. Bez obzira da li je riječ o mainstream ili žanrovsko-specifičnim umjetnicima i umjetnicama, većina ima usku povezanost sa queer kulturom i identitetom. Također, mnogo volim hrvatsku dance grupu Colonia i svaku domaću pjesmu koja ima dobar bass da pojača efekt drag nastupu.
Na IDAHOBIT-u u Banjoj Luci si puštao muziku za drag kraljice. Kako je počela ta saradnja i šta ti znači?
– Bio je potreban DJ za jedan queer event u Oktobru 2020. godine, kada sam bio kontaktiran da puštam muziku. Na početku sam imao dosta treme, a onda i dosta volje da se poboljšam u tranzicijama, zvučnim efektima i svemu što bi doprinijelo kvalitetnom DJingu. I dalje ne briljiram i nisam uopšte savršen, ali ono što mi je davalo samopouzdanja iza svakog novog nastupa jesu drag kraljice za koje sam puštao muziku za njihov nastup. Njihova harizma i smjelost da na bini pokažu svoju umjetnost mi je uvijek davala sigurnost i dodatnu energiju. Krenuli smo iz potrebe da donesemo nešto domaće na scenu, a nastavili smo iz tradicije da čuvamo i poboljšavamo kvalitet.
Šta misliš da drag umjetnost i DJ-ing imaju zajedničko kada je riječ o izražavanju identiteta i na koji način oni, ali i umjetnost generalno mogu doprinijeti širenju queernessa u društvu i razbijanju stereotipa i predrasuda?
– Ono što dijele zajedničko jesu ritam, emocija, želja za dobrim nastupom i spremnost na brzi popravak ako ti traka slučajno preskoči. Ili u slučaju drag kraljica noga sleti u pogrešnom pravcu. Opet, finalna nota drag umjetnosti jeste da ona treba da bude zabavna. I za publiku i za drag kraljicu. Jer tokom tog nastupa sve oči su uprte na performera i numeru. Ako je nastup fokusiran na kostim i pokrete tijela drag kraljice, onda on daje poseban značaj publici da i oni mogu razbiti strah i osjećati se sigurno i slobodno za kretanje u svom tijelu. Ako je nastup više komedičan ili fokusiran na čitanju publike, onda daje ljudima povod da slave svoje nesavršenosti i okrenu ih na laganu šalu. Čitava poenta drag nastupa je da da sigurnost i samopouzdanje posmatraču. Bez obzira na orijentaciju ili polni identitet.
Na 6. Bh. povorci ponosa ćeš imati svoj set, ali ćeš praviti i playlistu za šetnju, što ove godine prvi put uvodimo, kada je riječ o Povorki ponosa. Kako se osjećaš povodom toga i šta je ono što ćeš od muzike preferirati
– Malo sam nervozan iskreno! Želim da nađem savršeni balans domaće i strane muzike koja obilježava našu zajednicu, ali isto tako pratiću svoj instinkt koji mi govori da ne shvatim ovo previše ozbiljno. Sva naša queer muzika relativno proslavlja zabavu, život, ljubav i dubinu emocija koju dijelimo sa drugima, tako da pratiću te teme kad budem puštao set.
Kakvu poruku želiš da pošalješ svojom muzikom na Povorci?
– Da queer ljudi imaju jako dobar ukus u muzici! Šalu na stranu, trudiću se da proslavim naš identitet kroz srećne, romantične i zabavne pjesme koje zovu ljude u bolje sutra.
Šta za tebe lično znači Povorka ponosa u Bosni i Hercegovini?
– Povorka ponosa je jedan dan u godini gde queer ljudi traže empatiju i dokazivanje da nisu oni tamo – nego mi ovdje. Da nismo nikakvi strani agenti nego plaćamo poreze državi koja hoće da nas uporno odbaci. Da volimo isto onako kako ostatak grada voli, i da zbog toga ne zaslužujemo odbacivanje. Nego razumijevanje.