Postoji jedan čin koji je u Italiji ravan svetogrđu. Nije to niti psovka, niti uvredljiv transparent. To je lomljenje špageta na pola prije stavljanja u vodu da se kuhaju. Dok su se reprezentacije Bosne i Hercegovine i Italije pripremale za susret na terenu, a provjere sastava i analize formacija nizale po sportskim portalima, u kuhinjama i na društvenim mrežama odvijao se sasvim drugačiji okršaj. Bez uvredljivih transparenata, bez psovki, bez uobičajene navijačke netrpeljivosti, svjedočili smo najsimpatičnijem ratu modernog doba: ratu protiv talijanskog kulinarskog integriteta. Špagete, majoneza, pizza i ananas umjesto ubojitog oružja u rukama naroda koji savršeno razumije ovog drugog.
Tanjir kao bojno polje
Sve je počelo sporadično. Jedan video, pa drugi. Prvo se lome špagete, pa se stavlja majoneza na pizzu, pa ananas. Do večeri, feed je bio preplavljen. I sve to nije bilo slučajno, bh. navijači i navijačice su Talijane i Talijanke pogodili tamo gdje najviše boli — u tanjir. Šalu su ubrzo prihvatili i ugostiteljski objekti širom BiH.
U Italiji recept nije uputa za kuhanje, to je identitetsko pitanje, porodično nasljeđe, ponekad i razlog za svađu koja traje generacijama. U zemlji gdje se oko umaka za tjestenine raspravlja strastvenije nego politika, slomljene špagete su simbolički šamar koji boli mnogo više od izgubljenog penala.
A ljudi u BiH to znaju, jer su i sami takvi. Samo ćemo reći – burek sa sirom i znat ćete o čemu pričamo!
Diplomacija s okusom tradicije
Onda se dogodilo nešto neočekivano. U sukob se umiješala talijanska ambasadorica u Bosni i Hercegovini, Sarah Eti Castellani. Objavila je video s jednostavnim pitanjem: Pizza ili ćevapi?
U tom jednom potezu sažeta je sva mudrost prave diplomacije. Umjesto krutih protokola, dobili smo ljudsku interakciju koja slavi različitosti kroz osmijeh.
S druge strane, Edin Džeko je na press konferenciji prije utakmice podsjetio da je talijanska reprezentacija bila među prvima koje su nakon rata došle u BiH i odigrale prijateljsku utakmicu. Da postoji dugogodišnje poštovanje između dva naroda i da će ga biti i nakon utakmice. I bilo je tako. Himna Italije na Bilinom Polju nije izviždana, već ispraćena aplauzom.
To je, zapravo, i bila prava poruka tog dana! Može se navijati žestoko, provocirati kreativno, pobjediti dramatično, i ostati čovjek prema onome ko sjedi na drugoj strani terena.
Ko se zadnji smije, najbolje kuha
I dok god se sukobi na Balkanu i Mediteranu svode na to ko je kome slomio špagete ili ko je sirnicu nazvao burekom, možemo biti mirni. To je svijet u kojem želimo živjeti, onaj u kojem je najveća uvreda staviti kečap tamo gdje mu nije mjesto.
Na kraju krajeva, nakon cijelog ovog rata, jedino što zapravo želimo je sjesti za isti stol, pojesti pravu Carbonaru (bez vrhnja, naravno!) i priznati jedni drugima da su tradicije tu da se čuvaju, osim kad služe za vrhunsku bazu za dobru šalu.
Čestitamo Zmajevima na pobjedi, a Talijanima obećavamo da nećemo piti Cappucino poslije 12h.
I da ne bi bilo diplomatskih skandala, napominjemo da je naslovna fotografija djelo vještačke inteligencije (Nano Banana 2). Kreirana je isključivo u duhu šala naših navijača i samo za potrebe ovog teksta! Niti jedna špageta nije povrijeđena!
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.