Prije nekoliko dana, Mark Boutilier, kreator i modni stručnjak s velikim brojem pratitelja na TikToku, pokazao je Halloween capsule kolekciju koju je dizajnirao BODE, brend koji je osnovala Emily Bode i koji se specijalizirao za najkvalitetniju mušku odjeću, ručno izrađenu od povratnih tkanina. Ukratko, rijedak dragulj s cijenama koje s pravom ulaze u luksuzni sektor. Dihotomija nije poštedjela ni ovu mini kolekciju kreiranu za 31. oktobra u kojoj čak i klasična narandžasta majica s obrisom tikve košta 190$. Prema standardima BODE-a ovo je jeste razumno niska cijena i rezultat je detaljne izrade, ali za majicu kratkih rukava koju nosite jednu večer, a čije se vrlo slične verzije mogu naći po mnogo nižim cijenama, isplati li se? Za mnoge očigledno da, jer su majice rasprodane.
Rasprodane BODE majice kratkih rukava – i mnogi predmeti iz kolekcije Palace Gucci – otkrivaju prisutnost publike spremne potrošiti bilo koju količinu novca kako bi kupili komad robne marke koju vole, onaj koji predstavlja određenu sliku sistema vrijednosti u kojem se prepoznaju. Šta je to što tjera potrošača na određenu kupovinu tema je o kojoj se mnogo raspravljalo posljednjih mjeseci, a u vezi s povećanjem cijena koje utječe na svu modu, i luksuznu i brzu. Od ljeta 2021. luksuzni divovi otvoreno govore o poskupljenjima. Bottega Veneta, Louis Vuitton, Chanel, Gucci, nitko nije bio imun na probleme vezane uz opskrbni lanac, cijenu sirovina (cijena pamuka i kašmira je na vrhuncu svih vremena), troškove energije, međunarodnu dostavu i tako dalje.
Prema analitičkoj i marketinškoj web stranici EDITED, globalne prosječne cijene luksuza su na najvišoj četverogodišnjoj razini. To je povećanje od 7% u odnosu na 2020. i 25% u odnosu na 2019. Ženski outwear je najskuplja kategorija, s prosječnom cijenom od 3395 $, odgovoran za povećanje od 20% u odnosu na 2019. Cijene tenisica u muškim kolekcijama porasle su za 10% u usporedbi do 2019., a Louis Vuittonu pripada titula najskupljih tenisica. No, čak i bazičniji proizvodi, koji bi, osim modnih dodataka i parfimerije, mogli predstavljati prvi ulazak u svijet luksuza za one koji u njemu još nisu bili, postali su previsoko skupi. Prije četiri godine pamučna majica kratkih rukava s logotipom Prada koštala je 740 $; danas košta 924 $. Klasična Balenciaga majica s logom nekada se prodavala za oko 595 $; danas ide do 650 $. Ova povećanja također utječu, prilično malo, na It Bag sektor. Danas ženska torba luksuznog brenda u Sjedinjenim Državama košta u prosjeku 2475 $, što odgovara povećanju od 27 % u odnosu na 2019.
Uprkos inflaciji, glavni igrači u luksuznoj industriji optimistični su u pogledu rasprodaja 2022., što dokazuje da postoji grupa potrošača za koje povećanje cijena nije prekretnica između kupovine luksuzne robe ili ne. Ali kao što je BoF napisao prošlog ljeta, kompanije koje se nadaju obuzdavanju popusta i dugoročnom podizanju cijena moraju podići i svoje robne marke. Moraju potrošačima dati razlog da kupuju njihove proizvode.
Poskupljenja možda neće biti baš dobrodošla u sektoru brze mode. Prema analizi tvrtke Lectra, poskupljenja u Evropi za trgovce kao što su Zara, Uniqlo i Mango iznose 8 % godišnje. Predvodnik grupe Inditex, Zara, ostvario je rast od 11 %, dosegnuvši prosječnu cijenu od 40 €. Polarizacija je sada očigledna i čini se da je, barem trenutno, na tački s koje nema povratka. S jedne strane, Zara ili Massimo Dutti su slijedili rebranding kojim se žele pozicionirati dalje od brze mode. Dobro dizajnirane i uredne trgovine nadahnute luksuznim buticima, kolekcije koje se smatraju vrhunskim i neka obećanja u području održivosti mijenjaju percepciju ovih marki, približavajući ih višoj klasi. S druge strane tu su Shein i Primark i sva ta brza moda koja proizlazi iz intenzivne eksploatacije, ljudi i okoliša, koja putuje u vrlo brzim, neodrživim ciklusima, ali za hiljade ljudi ostaju jedina održiva opcija za kupovinu.
Nepovezanost je tolika da za sve više ljudi visoka moda već predstavlja nedostupan i nedostižan svijet, čime postaje puki proizvođač sadržaja, slika i trenutaka (ionako doživljenih na daljinu), ali ne i proizvoda, koji ostaju nedostupni.