Moderna umjetnost dugi je niz decenija, i gotovo stoljeća, istraživala značenje praznog prostora, ponekad kroz bijelo na bijelom, monohromne slike i minimalističke panele koji, u svojoj apsolutnoj redukciji, prisiljavaju gledatelja da ispuni prazninu vlastitim opažanjem i imaginacijom. Takav pristup vratio nas je, preko pionira poput Robert Rauschenberga, do današnjih dana, otvarajući prostor za eksperimente tišine, odsutnosti, pa i sjećanja.
U tom duhu, nastala je i nova intervencija posvećena sjećanju na Karim Zaimovića, tihi hommage, ali jako emotivan.
Hommage u javnom prostoru
Na raskrsnici Titove i Dalmatinske ulica u Sarajevu koje su duboko utkane u urbano odrastanje i otjelovljenje gore navedene generacije i koje je ovjekovječeno i na kultnoj portretnoj fotografiji samog Karima (autor Nermin Muhić) prvih dana opsade na istom mjestu, postavljen je stripovski oblačić bez sadržaja. Bez riječi, bez boje, bijeli znak koji poziva na tihu refleksiju.
Iza ove intervencije stoje bliski prijatelji Karima, njegovi prevrtljivi saputnici kroz ratna i poratna vremena: Almir Imširević i Andrej Đerković. Obojica su već godinama unazad posvećeni očuvanju njegove memorije, Almir je 2008. godine pokrenuo peticiju za podizanje spomen-obilježja, dok je Andrej dvije godine ranije, zajedno s magazinom DANI i fondacijom posvećenom Zaimoviću, organizovao izložbu Sanjam… u auli uništene još tada Vijećnica. Ova intervencija je stoga logičan, gotovo neizbježan nastavak njihove posvećenosti, generacijski memento u javnom prostoru.
– Prazni stripovski oblačić koji simbolizira želje i snove, kratkog, ali slobodno možemo reći, nezaustavljivoga života Karima Zaimovića i uopće čitave jedne generacije, otvoren je za bezgraničnu interpretaciju u kojoj sposobnost percepcije postaje preduslov za učestvovanje u samom dijelu. Prolaznik se poziva na interakciju sa samim radom konfrontujući imaginarni sadržaj oblačića koji vizualno stoji iznad njega ili nekog drugog prolaznika sa vlastitim imaginarnim čitanjem istoga. Svojom bijelinom i čistoćom, oblačić označava (ne)ostvarene snove i želje jedne čitave jedne generacije čiji su životi podijeljeni na tri dijela: prije, tokom i poslije rata. Svojim diskretnim uplitanjem, rad sa druge strane, izražava i nemogućnost prevazilaženja konstantnog sukoba snova sa stvarnošću. Radije nego da direktno napada sa tekstom koji bi bio reprezentacija sna, rad preferira povlačenje u sakrivenu sliku, te usmjerava pogled na introvertirano i apstraktno putovanje kroz naše vlastite živote, ističe umjetnik Andrej Đerković.
Introspektivni memento generaciji
Danas, nakon dovoljnog vremenskog perioda kritičke observacije javnog i intimnog čitanja naših života u opsadi, ovaj prazni stripovski oblačić je svojevrsni afektivni suma summarum (pre) živjelih života te memoriterne generacije koja je slijedom vlastitog poniznog od(s)rastanja, gledajući unatrag emancipativne rezultate vlastitih životnih (ne)ostvarenih želja i stavova, te kroz danas već decenijsko poštovanje njihovog duhovnog i kreativnog rada od strane okružja/zajednice, došla (i) do svog duhovnog pročišćenja.