Savršenost je iluzija, razmišljanje desetogodišnjaka koje na najbolji način opisuje Vjetroviti Grad. Gotovo da izgubite ravnotežu kad pogledate prema vrhovima nebodera koji su dio orkestra gdje su promet i važno odjeveni ljudi savršeno posloženi. Noćni sati su posebni, osim nevjerojatne hladnoće koju nosi vjetar s jezera, organizirane ulice pod blještavilom rasvjete ostavljaju dojam da je sve onako kako treba biti…sigurno, ili bolje rečeno, savršeno.
Kao sa svim stvarima i svakom pričom, postoji ono što se krije ispod površine, druga strana koju često ne želimo vidjeti, a i nekako je mirisalo da će ta noć dati zanimljivo lice.
Upoznajte Frankyja, crnog Einsteina, sa ugla State & Hubbarda. Nasmijan i pristojan podijeliti će s vama svoje priče s ulice. Prolaznici ga vole kako kaže, pomažu mu, zanimljiv im je zbog izgleda i često misle da nosi periku, a kad se uvjere da je kosa njegova izgovore: Don King. Ne sviđa mu se to: Ja sam Striker, crni Einstein!, kaže!
Franky je još od 13 godine u kolicima, otkako ga je otac doveo iz Mississippija u nadi da će ga tu netko vratiti na noge. To se nije dogodilo, otac je dvije godine nakon dolaska umro, a za ostatak obitelji nikad više nije čuo. Od tada vozi svoja kolica ulicama Chicaga, simpatičan i zanimljiv kakav je, dobije nešto novca od prolaznika za ručak, ponekad i ne.
Vrijeme je odmicalo prema jutarnjim satima, vjetar je postajao sve jači i ledeniji, a nasmijano lice je nestalo kad je Franky počeo pričati svoju priču. Prihvatilišta izbjegava jer mu jači i sposobniji kradu hranu, teško je tu naći prijatelja. Njegov najveći neprijatelj nije glad…zima je, pa je utočište pronašao u zabačenoj Ulici Golubova gdje ispušne pare griju njegov ‘’dom’’. Tu uspije odspavati, ponekad i sanjati svoje snove…
ponekad ponovo hoda uz topli povjetarac Mississippija…
