U posljednjih desetak godina, malo je producenata s regionalne scene koji su tako tiho, ali precizno redefinirali vlastiti zvuk kao Mirza Rahmanović, poznatiji kao Indigo. Od prvih DJ setova u Tuzli i članstva u kolektivu FM Jam, gdje se profilirao kroz energične selekcije bass muzike, hip hopa i drum and bassa, Indigo je postepeno izrastao u jednog od ključnih autora savremenog elektronskog izraza u Bosni i Hercegovini.
Njegov rani rad obilježili su projekti sa Frenkie i Kontra, uključujući albume poput Putanja, Egzil i 20/20, snimane između Berlina, Tokija i Los Angelesa, čime je postavio temelje produkcijske estetike koja spaja lokalni senzibilitet i globalni zvuk.
Ipak, ključni zaokret dolazi s njegovim solo albumom Victoria (2021), introspektivnim i konceptualnim djelom koje napušta klupsku funkcionalnost i ulazi u prostor filmske, ambijentalne i narativne muzike. Album je opisan kao zvučni pejzaž koji podsjeća na muziku za film koji tek treba biti snimljen, otvarajući prostor za tišinu, teksturu i emociju kao ravnopravne elemente kompozicije.
Danas, Indigo djeluje na presjeku muzike, teatra i filma, komponujući za scenske projekte, sarađujući s rediteljima i razvijajući audio-vizuelne formate koji brišu granice između discipline. Njegov najnoviji projekat Photon dodatno potvrđuje tu tranziciju: izlazak iz DJ kabine u prostor live performansa, gdje zvuk postaje iskustvo, a muzika dramaturgija.
Istovremeno, pred objavom je i njegov novi album, koji, kako kaže, ide još dublje u minimalizam, tišinu i melanholiju, dodatno udaljavajući njegov izraz od klasičnih formata elektronske muzike. Upravo iz tog prostora nastaje i ovaj razgovor, o promjeni, sumnji, autorskoj slobodi i zvuku koji više ne traži plesni podij, nego pažnju.
Kada danas pogledaš svoj razvoj, od prvih koraka u Tuzli do muzičkog identiteta Indiga, koji trenutak ili odluka su bili prelomni u formiranju tvog umjetničkog jezika?
– Mislim da se to desilo u trenutku kada smo Frenkie, Kontra i ja počeli raditi na prvom zajedničkom albumu Putanja. Tada sam osjetio zasićenje DJ-ingom i bilo je prirodno da se karijera nastavi u smjeru produkcije.
Tvoja muzika je evoluirala iz klupskog konteksta u nešto intimnije i konceptualnije. Kada si osjetio potrebu da izađeš iz klasičnog formata elektronske muzike?
– Ta potreba se javila nakon zajedničkog albuma 20/20, kada sam počeo raditi na prvom samostalnom projektu. Cilj mi je bio da napravim muziku koju privatno slušam. Dodatno iskustvo stekao sam radeći muziku za instalaciju povodom 100 godina Husinske bune, i to je presudno uticalo na moj prvi solo album Victoria. Mislim da mnogi producenti žele izaći iz klasičnih formata, međutim dosta toga se svodi na nametanje nekih trendova koji su neprirodni.
Kada poslušaš svoje prve radove, šta danas čuješ drugačije?
– Prvo primijetim neiskustvo u tehničkom smislu, ali s druge strane, volio bih imati taj mentalitet i danas. Previše tehničkog razmišljanja može upropastiti čitavu ideju.
Album Victoria (2021) donio je više melanholije, tišine i teksture. Kada možemo očekivati novi album i u kojem emocionalnom smjeru ide?
– Novi album će vjerovatno imati još više tišine, tekstura i minimalizma, možda čak i više melanholije u odnos na prethodni. Ne bih otkrivao previše, osim da novi album možete očekivati početkom ljeta.
Sve više radiš muziku za predstave, film i serije. Šta ti ti mediji dopuštaju, a klupski set ne?
– Prednost tih medija je što me ne ograničavaju nužno žanrovski i što je svaki projekt drugačiji u odnosu na prethodni. U klupskom setu koliko god se svi trudili da zvuče drugačije, sama kultura klabinga ih na neki način stavlja u odrđeni sablon i nema previše prostora za eksperimentisanje, dok predstava može ići u više smjerova, ali i to zavisi od osnovne ideje režisera.
Kako se razlikuje tvoj proces kada radiš autonomni projekt u odnosu na rad za scenu ili narativ?
– Smtram da je nedostatak deadlinea mana autonomnog muzičkog projekta koji dovodi do gubljenja discipline, dok rad za scenu, kadar ili narativ prije svega zahtjevaju tu disciplinu i mnogo toga zavisi od vas. Volio bih da taj mentalitet mogu prenijeti i na svoje projekte što mi je i cilj u ovoj godini.
Saradnja s rediteljem Alenom Šimićem traje već godinama. Šta te u toj dinamici pomjera iz zone komfora?
– Saradnja s Alenom traje već šest godina i imala je najveći uticaj na razbijanje nekog kreativnog bloka koji sam imao u periodu kada smo se upoznali. Muzika u tim projektima nastaje iz potpune spontanosti i ide do granica gdje ni sam ne razumijem kako i zašto sam nešto napravio. Posebno bih izdvojio Alenov performans Promjena vremena na koji sam ponosan i koji mi je na neki način definirao smjer za novi album.
Koliko su te saradnje s umjetnicima iz drugih disciplina promijenile kao producenta?
– Takva vrsta saradnji mi je pomogla da se oslobodim nekih šablona i da imam više slobode i vjere u svoj rad. Svaki rad zahtjeva novi pristup i mindset i ne dopusta da stvari postanu generične. Pozorište bih izdvojio kao nešto što me možda i najviše inspiriše jer često prenosim tu vrstu dramaturgije u svoj autorski rad.
U okviru Manifeste predstavljen je projekt Photon, koji spaja zvuk i svjetlo. Zašto baš sada live act format?
– Photon je zapravo nešto što sam želio realizovati već nekoliko godina, ali mislim da je glavni razlog zašto se to ranije nije desilo bio taj što nisam bio potpuno siguran u svoju muziku. Na sreću, javio mi se Benjamin Čengić iz Manifesto galerije i predložio da radimo moj muzički act. Prvobitna ideja bila je da predstavim novi album, ali na kraju nisam želio izlaziti s nedovršenim materijalom. Benjamin me potom povezao s Benom Bendingom, vrhunskim vizuelnim umjetnikom, i vrlo brzo smo pronašli zajednički jezik. Smatram da je trenutak za Photon idealan jer želim više da se posvetim svojim izdanjima i predstavim sebe kao producenta, s ciljem da svoj rad približim široj publici. Trenutno se nalazim u fazi tranzicije – od klupskog DJ-a ka live act izvođaču.
Kako vidiš trenutnu elektronsku i alternativnu scenu u BiH?
– Ono što primjećujem u posljednje vrijeme jeste rast broja producenata, i to mi je jako drago. Vjerujem da će taj trend još više doći do izražaja u narednom periodu i da će producenti dobiti više prilika da izvode vlastitu muziku. Očigledno je da dolazi do zasićenja DJ-ingom, jer se sve češće svodi na to ko će bolje pustiti istu traku, iako, naravno, vlasnike lokala to previše ne zanima.
Šta će obilježiti sljedeću fazu elektronske muzike?
– Nažalost, mislim da će u narednom periodu AI preovladavati, ali isto tako vjerujem da će doći do zasićenja i potrebe za svojevrsnim resetom. S napretkom tehnologije, iz nekog razloga, zvuk ponekad nazaduje, pa bi povratak minimalizmu mogao biti logičan odgovor.
Kada bi mogao nešto poručiti sebi s početka karijere?
– Rekao bih sebi da prvo počnem s produkcijom, pa tek onda s DJ-ingom.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.