Omladinski film festival Sarajevo je proizašao iz ideje koja je sedam godina živjela prije nego što je Udruženje mladih umjetnika preuzelo organizaciju festivala. Svoje prve korake je napravio kao školski filmski festival u saradnji sa Gradom Sarajevom u Gimnaziji na Dobrinji. No, brzim rastom i proširenjem, festival je prerasao svoje početne okvire i postao jedan od značajnijih filmskih događaja za mlade u regiji.
Glavna motivacija za organizaciju festivala bili su strast i ljubav prema filmskoj i festivalskoj produkciji. S vremenom, festival je stvorio platformu koja pruža mladim filmskim autorima izvanrednu priliku da se afirmišu na međunarodnoj sceni. U proteklih 15 godina, mnogi mladi autori su svoje radove predstavili na ovom festivalu i stekli priznanje širom svijeta, otvarajući vrata ka velikim svjetskim festivalima.
Razgovarali smo sa Kenanom Musićem, direktorom Festivala i Programa, koji je od samog početka bio uključen u ovu inspirativnu priču. Kroz naš razgovor, otkrili smo ne samo snagu i utjecaj ovog festivala na mlade autore, već i viziju koja ga je vodila do ovog impresivnog uspjeha.
Kako si postao dio priče Omladinskog film festivala Sarajevo?
– Festival je nastao 2008. Na početku je trajao svega jedan dan, od 10 sati do 18 sati u Domu mladih. To je bio jedini festival na kojem sam ikad volontirao. Sve se nekako brzo dešavalo. Ja sam poprilično dosta putovao, dosta sam učio o produkciji, imao sam dosta sjajnih mentora na svom putu ka sticanju i usavršavanju znanja na polju produkcija, ne samo filmske već i festivalske produkcije i menadžmenta. Taman kad se trebao festival ugasiti preuzelo ga je Udruženje mladih umjetnika. I jednostavno se složilo sve 2015., kreirali smo jednu super festivalsku ekipu. Neki su dan danas još s nama tu. Zajedno smo kreirali program koji je krenuo da se širi i raste, možda i brže nego što smo mi očekivali. Te godine smo festival proširili na tri dana, a godinu poslije na četiri. Tri godine kasnije to postaje festival od pet dana sa svojim industrijskim koprodukcijskim razvojnim projektom, festival sa više od 40 filmova festival sa više od 150 gostiju. I kada danas sagledam gdje jesmo i pogledamo posljednjih 15 godina shvatim da smo mnogo toga prošli, da je mnogo mladih ljudi prošlo kroz ovaj festival, kroz produkciju organizaciju festivala tako i kroz naš filmski program. Kada provrtim kroz glavu desetine i destine mladih autora iz desetine evropskih zemalja koji su svoje početke imali na OFF-u, ponosan sam što danas te mlade autore gledamo na velikim ozbiljnim festivalima širom svijeta. Gledajući sve to, shvatam da smo zapravo veoma brzo postali festival koji je poprilično respektabilan, festival koji je postao bitan za mlade filmske autore.
Impresivnih 15 godina! Koje su najveći izazovi s kojima ste se susretali u organizaciji OFF-a i kako ste ih prevazišli? Kako ih prevazilazite?
– Najveći izazovi kroz sve ove godine bile su finansije, a to je nešto što se drugim predanim radom mora rješavati. Nažalost, živimo u sredini gdje su uspjeh i rast festivala nekima smetali. Oni koji nam nisu htjeli pomoć su odmagali. Mi se borimo jednostavno ignorisanjem onih koji nas nekako na neki način želi spotaći, a posvećujemo se, ulažemo više ljubavi, energije i finansija za svaku novo izdanje festivala. I to je možda ono što je najveći uspjeh i najveća tajna. Naši apetiti su uvijek bili veliki kada je riječ o produkcija i organizaciji. Uvijek smo zaista težili prema najvišem standardu malih festivala. Naš uzor je Sarajevo Film Festival, koji ima jako visok standard, zbog toga i jesu jedan od najznačajnijih evropskih festivala, najznačajniji u regiji, a zbog kojeg mi nismo smjeli sebi prirediti neke veće greške i morali smo održati tu sliku Sarajeva, sliku filmskog Sarajeva. Mi smo tu kao festival koji apsolutno ne predstavlja ni konceptualno ni programski nikakvu sličnost sa Sarajevo Film Festivalom, ali opet, definira na svoj način Sarajevo kao grad filma. Poredeći nas sa drugim, manjim film festivalima kratkog filma i festivalima koji dosta liče našem, moram reći da smo se uvijek isticali, zahvaljujući tome danas možemo pričati o 15. izdanju festivala koje će biti najveće i najbolje izdanje festivala do sada. Prema osvrtima i izvještajima medija, prema pisanju naših gostiju, prema pisanju svjetskih medija, TRT Worlda, CineEurope i drugih portala koji su izvještavali sa OFF-a, mi smo definitivno premium omladinski festival u istočnoj Evropi i jedan od trenutno najznačajnijih film festivala u Evropi za mlade filmske autore.
Koji je tvoj najveći ponos u vezi sa festivalom i na koji način smatraš da je on najviše utjecao na mlade autore i filmsku industriju uopće?
– Moj najveći ponos u vezi sa festivalom je činjenica da smo edukovali jednu ozbiljnu generaciju mladih ljudi kako se baviti od nekih najsitnijih do najkrupnijih produkcijski menadžerskih poslova koji se tiču organizacije festivala i događaja. Najveći mi je zaista ponos što je OFF dobio respektabilnu poziciju među film festivalima u Evropi, a s druge strane, što smo imali priliku eudcirati na stotine mladih iz Bosne i Hercegovine. Možemo se pohvaliti da smo dosta mladih ljudi kroz edukaciju na OFF-u spremili na mnogo veće poslove. Ono što me posebno raduje, posebno sam ponosan na činjenicu da je OFF, i pored svih problema koje je imao, uspio postati platforma za mlade autore koji se tu osjećaju sigurno da kažu šta god imaju za reći, ponosan sam što smo stvorili platformu koja se bavi problemima mladih ljudi. Ponosan sam što smo festival slobode govora, festival o mladima za mlade koji rade mladi ljudi. Ponosan sam na nas i na činjenicu što ovaj festival rađa nova prijateljstva, nove saradnje, nove konekcije i što će zasigurno tako ostati i u budućnost.
Kako birate filmove koji će biti prikazani na festivalu? Koje kriterijume koristite prilikom selekcije?
– Selekcija filmova je veoma jednostavna, prolazi najprije tehničku selekciju, nakon toga kada izdvojimo sve tehnički ispravne filmove, pristupamo gledanju. Naš programski odjel i savršeni tim zaista imaju svake godine mnogo posla, o tome najbolje svjedoči broj prijavljenih filmova, više od 1500 kratkih filmova svake godine. Imamo veliko povjerenje distributera širom svijeta, pa dobijemo preko njih više od 150 dugometražnih filmova, od Velike Britanije do SAD-a i Kanade pa na drugu stranu, do dalekog Japana. Sama selekcija filmova je zaista više nego zahtjevna. Kad je riječ o temama, raznovrsne su i apsolutno i ne ograničavamo u tom smislu, ali filmovi moraju ispunjavati sve tehničke kriterije. Ono što je bitno, naravno da su filmovi aktuelni, da su socijalno angažovani i da se tiču mladih ljudi ili da su namijenjeni mladim ljudima. Bitne su priče, bitni su elementi filma kojima zaista želimo da educiramo publiku i tematike kojima želimo da pokažemo bitnost i značaj filma.
Možeš li nam preporučiti neke od filmova iz ovogodišnjeg programa?
– Kolege iz Programa mi uvijek savjetuju da ne preporučujem filmove jer i ja sudjelujem u selekciji, međutim, moram zaista istaknuti OFF Generation Features selekciju koja će prikazati osam sjajnih dugometražnih filmova, od čega su dva kandidata za Oscara, filmove EO i Close, zatim novi film Stevana Filipovića Pored tebe, koji nakon svjetske premijere u Puli direktno dolazi na OFF na zatvaranje. Tu je film The Lost Boys Zenoa Gratona, te film Elaha. Moram preporučiti ove godine selekciju OFF retrospektiva, pogotovo novim i mladim generacijama koje sigurno nisu imali priliku gledati, filmove Grbavica, Teško je biti fin i Naša svakodnevna priča. Preporučujem svima da pogledaju što veći broj filmova i da karte preuzmu, ili kupe na vrijeme.
Prošle godine ste snimimili kratki film Jan, kako si došao na ideju? Kome je posvećen film?
– Igrani film Jan je priča koju želim dugi niz godina da radim. Važno je pričati priče o manjinama u našoj zemlji. Nije bitno da li se radi o LGBTQ+ zajednici, kao u ovom slučaju, da li se radi o nekim drugim manjinama, važno je pričati priče. Kad pogledate kinematografiju BiH posljednje dvije godine shvatit ćete da su generacije od 18 do 30 godina tematski zapostavljene. I to je nešto čemu mi želimo pridodati pažnju, nešto što želimo mijenjati. Film Jan je posvećen onima koji traže svoj prostor slobode, ali najviše roditeljima i starijim generacijama koje nekako drže mlade nove generacije zatrpane u nekoj prošlost, nekim sjenama prošlosti. Starije generacije drže mlađe generacije zarobljene bolesnim ambicijama koje su imali u prošlosti, a koje žele danas da ispune. Takvi stavovi starijih generacija naprosto svaraju pritisak kod mlađih generacija. Zbog loše politike, zbog sistema i zbog upravo te stare generacije, mladi ljudi sve više postaju biti pasivni. Nekako se nalaze u sistemima i u društvu u kojima im postaje biti svejedno. Svi ovi razlozi su povod za film Jan. Ako je uspio promijeniti mišljenje dvoje iz starije generacije i potaknuti dvoje iz mlađe generacije da nešto urade, mislim da smo uspjeli, a znam da jeste i znam da hoće još više kada se od jeseni pojavi na Amazon Prime Videu i EON platformi gdje će ga svi moći pogledati.
Kenan Musić i André LamogliaDa li ćemo uskoro moći očekivati slične projekte?
– Kada su u pitanju slični projekti, mi smo već najavili ove godine još jedan kratki film koji će imati jednu evropsku zvijezdu u glumačkoj podjeli, a to će biti serija rađena po istom scenariju kao film Jan, ali će imati drugi naziv. Premijeru očekujemo već na ljeto, odnosno jesen 2024. godine, ali nek to bude možda povod za neki naš idući razgovora kad ću imati više informacija.
Festival je inspiracija mladim ljudima da se bave filmskom umjetnošću. Koje su najzanimljivije priče ili uspjesi koje ste vidjeli kod mladih filmskih talenata kroz vaš festival?
– Zanimljivo je vidjeti kroz ove filmske priče kako mladi u Bosni i Hercegovini dijele sudbinu sa mladima iz regije. Bore se da nekako dođu u poziciju svojih vršnjaka u Evropi i nekim drugim zemljama svijeta, ne samo zapadnim zemljama, nego i istočnim zemljama, gdje su mladi ljudi posvećeni nekim drugim temama. Uvijek su zanimljive i inspirativne te lične priče i doživljaji stvari koje mladi proživljavaju te način na koji žele mijenjati svijet oko sebe. Mladi žele biti mladi, ne žele svoju mladost protratiti na loše politike, loše okruženje, žele živjeti punim plućima i nekako se žele baviti temama koje ih čine sretnim do momenta, dok zaista ne zakorače u pravi život. Tako da, to su neke stvari koje učimo kroz filmove i upravo zbog toga festivalom pokušavamo napraviti takav ambijent.
Kako vidite budućnost Omladinskog filmskog festivala i koji su vaši planovi za dalji razvoj?
– Kada je riječ o Omladinskom festivalu Sarajevo i njegovoj budućnosti, on će nastaviti rasti, sa mnom ili bez mene, sa trenutnim upravnim odborom, festivalskom direkcijom. Mi odgajamo generacije ljudi koje već sad mogu preuzeti ovaj festival. Moj dugoročni plan je biti dio ovog festivala dok zaista ne izraste na još jedan veći nivo. Ove godine smo usvojili jednu trogodišnju strategiju, želimo da OFF u potpunosti do 2026. bude eko festival, a do 2027. nama je plan da OFF ima jedan totalno rebrendiran koncept i program. Željala nam je da festival bude razlog zbog kojeg će dolaziti mladi ljudi iz čitave Evrope u Sarajevo. Želimo da im pored filma ponudimo i neke nove sadržaje. Ostajemo posvećeni festivalu maksimalno, siguran sam da uz ekipu koju imamo i uz sve planove na kojima pomno radimo i svemu što razvijamo, da ćemo u tome uspjeti.