Kad su negdje u septembru 2024. objavljeni datumi Run for your lives world tour legendarnog britinaskoh heavy metal banda Iron Maiden nije nam dugo trebalo da odabaremo jedan od zadnjih koncerata u Berlinu, na čuvenom Walbuhne na kraju Olimpijskog parka. I to drugu noć, jer je prva bila rekordno rasprodana. Iako su nam geografski bili bliži koncertni spektakli u Budimpešti (također, dvije noći za redom), Beču ili Padovi, glavni razlog zašto smo se odlučili na put dug oko 1.400 kilometara vazdušne udaljenosti je sami ambijent Waldbuhne, opasan šumom sa svih strana, pravljena po uzoru na antičke amfiteatre. I kada vidite to zdanje, na prvu vam zastane dah. A pogotovo kada se napuni do zadnjeg mjesta (zvanični kapacitet je oko 22. hiljade ljudi) i kada na njemu svira vaš omiljeni bend. Nije razlog bio ni najavljivano uspostavljanje aviolinije Sarajevo – Berlin, od kojeg na kraju nije bilo ništa osim ideje koja je brzo zaboravljena.
Najava turneje koja je uzburkala fanove
Već su prošle godine počela kružiti govorkanja da će ovo biti jedna od zadnjih, ako ne i zadnja Maidenova turneja, pogotovo što je i sami bend nekoliko mjeseci ranije najavio da će svirati pjesme sa svojih prvih devet albuma izdatih između 1980. i 1992. godine (Paul di Anno i prvi dio Bruce Dickinson ere). Bend se zvanično nije oglašavao niti da potvrdi niti demantuje te navode, pogotovo što su za turneju odobrani zicer gradovi, bez Istočne Evrope i Balkana gdje su zadnjih godina turne počinjale. Ubrzo nakon rasprodatog prvog koncerta u Berlinu, odmah je bend objavio da će u glavnom gradu Njemačke, po nekima i najotvorenijem gradu u cijeloj Evropi. Karte smo bez razmišljanja naručili, 10 mjeseci prije samog koncerta. Koliko slušamo i gledamo Iron Maiden nismo ih imali priliku gledati u ambijentu kakva je lokacija Waldbuhne. Turneja je počela krajem maja u Budimpešti, a mi smo s nestrpljenjem čekali naš datum, dva mjeseca kasnije.
Moja ekipa za koncerte
Eh, sad da biste znali ko smo to mi, da objasnim. Zadnjih nekoliko godina ponovo sam se aktivirala, želim čuti sve omiljene bendove uživo (čitaj: dok su živi!) Ekipa s kojom idem na koncerte je standarna, ali mnogo šarolika. Druženje s nekim od njih datira iz bjelavske mahale i mladalačkih dana, dok sam drugi dio ekipe upoznala i provela s njima nezaboravne dane kada sam 2022. godine sama otišla na koncert Iron Maidena u Zagreb. I, naravno, Rovcho! Pored standardne, moram pomenuti i ekipu od kojih većinu ne viđam često, i žao mi je zbog toga, a koja mi je bila slamka spasa i podijelila sa mnom mjesto u autu i apartmanu na koncertu Rammsteina u Beogradu 2024. Sve ih volim!
Iako zbog nepredviđenih okolnosti nismo išli u punom sastavu, ipak smo se zaputili put glavnog grada Njemačke, najprije ranim letom i presjedanjem do Beča (već smo rekli da je avio-linija Berlin – Sarajevo bila samo ideja koja je zaboravljena), a onda do aerodroma Berlin Brandeburg, kako je njegov puni naziv. Pola sata vožnje do hotela i otišćemo se niz berlinske ulice i trgove, da vidimo i što više probamo upoznati grad koji će nas ugostiti narednih dana.
Dolazak u Belin i prvi utisci
U Berlin smo došli dan prije koncerta za koji smo kupili karte, odnosno na dan kada je zakazan prvi rasprodani nastup. I da ne bude zabune, svi koncerti na ovoj turneji u Njemačkoj (Gelsenckirchen, Bremen, Študgart, Frankfurt i Berlin oba dana) su raprodani, neki mjesecima, a neki sedmicama prije.
Oba dana Berlin je vrvio od metalaca i fanova Maidena. U koji god dio grada do odete od Charlottenburga, preko Alexanderplatza, čuvene Brandeburške kapije, Potsdamske ulice, metalci u majicama svog omiljenog banda su na ulicama i trgovima, baštama kafića i restorana, tržnim centrima, prijevozu. Hotel u kojem smo odsjeli je bio pun Maiden fanova. Inače hoteli u koji odsjedamo kada putujemo na koncerte su uvijek puni fanova bendova koji u tom gradu sviraju, a nerijetko i samih članova bandova.
Ono što nam je posebno bilo zanimljivo je masa stare raje. Kada kažem stare, mislim na one starije od nas, pa smo se čak i zezali kako ćemo na koncertu biti najmlađi. Naravno da je sve ostalo na zezanju jer kako su mi rekli članovi moje ekipe da je Njemačka bila i ostala broj jedan heavy metala kada je riječ o fanovima, jer će te tu vidjeti fanove od 7 do 77 godina starosti, bukvalno. Svi maksimalno u svom fazonu. Zato nije ni čudo što nijedan bend ne planira svoju turneju bez bar nekoliko nastupa u Njemačkoj, bilo na otvorenom, bilo u dvoranama i klubovima.
Berlin, kao i ostali njemački veći gradovi je dobro uvezen gradskim i prigradskim prijevozom, bilo da koristite voz, tramvaj, autobus. Istina, potrebno je malo vremena da pohvatate sve, da li S-bahnom možete od tačke A do tačke B ili će te presjedati na U-bahn, ali kada se uštelite, nema smetnji.
Vrijeme prije i poslije koncerta smo koristili da vidimo što više onog što Berlin pruža i nudi turistima i posjetiteljima. Kad smo već prevalili toliki put! Ono što odmah bode u oči je da je hrana u tržnim centrima, većim i manjim trgovinama u pola jeftinija nego kod nas. Tržni centri i restorani su izuzetak, ali gdje god nađete tursku ili talijansku hranu, baš ćete se dobro najesti. Za nas straightedgere u ovoj metropoli itekako ima izbora i za hranu i za piće. Istina, koliko sam čula Nijemci nude dobro pivo i kobasice. I da, Berlin jeste najotvoreniji grad koji smo do sada posjetili, pogotovo što vas niko ne zagleda kako ste se obukli, koju frizuru nosite, sta nosite na glavi ili kako se ponašate – na to apsolutno niko pažnju ne obraća.
Vrijeme je za koncert
Bliži se vrijeme koncerta i putujemo vozom. Prolazimo olimpijsku šumu i krećemo se ka Waldbune, pratimo znakove i obilježja da se znamo što lakše vratiti do stanice. Kontrole na ulazu su rigorozne kao kada idete sa rajom da pratiti svoj omiljeni klub bilo gdje u BiH. Bilo kakav komadić drveta ili metala koji bi potencijalno mogao biti prijetnja nekome, redari vam ne dozvoljavaju da unesete, ali vas ljubazno zamole da ostavite pored i zadužite broj kako bi poslije koncerta svoje stvari mogli uzeti nazad. Ja sam ipak uspjela ući sa mojom Werkstatt ogrlicom iako su mi sugerisali da se ista može omotati oko šake i sa njom fino udariti nekoga! 😉
Na samom ulazu štandovi sa merchom, hranom, pićem, sve je u Maiden ruhu. Krećete se obilježenim i utabanim stazama kroz šumu i pred vama se ukazuje ogroman amfiteatar koji vas ostavlja bez daha. Redari su na svakom ćošku i paze da što lakše dođete do svog mjesta. I dok tako sjedimo i slušamo muziku iz zvučnika (Judas Priest i Rainbow prednjače) pogled je usmjeren ka nebu, jer je vrijeme tipično berlinsko: malo oblaka, malo sunca. Obezbjedili smo se kabanicama iz Hard rock kafea za svaki slučaj, pa je ček i kiša padala cijele dvije minute, ali ništa nije pokvarilo ugođaj i atmosferu koja je uslijedila.
Avatar kao predgrupa
Kako je najavljeno, tačno u 18:30 na scenu izlazi švedski Avatar, koji po prici našeg Rovče vrlog znalca metalca, osim što njegovi članovi izvrsno bengaju, ništa drugo kod ovog benda nije upečatljivo. Miks modernog metalcorea i nu metala uz udrobljavanje svega ostalog po malo, nijedna im pjesma nije istog stila, najblaže je pravac koji bi mogao opisati ovaj bend. Rovčo je rekao da uz dužno poštovanje, misli da su Maidenovci u Njemačku poveli najslabiji bend od tri koja su otvarili koncerte za njih na ovoj turrneji, te Avatar čak i da su uključili grijalice, ne bi mogli zagrijati ni one ljude na ogradi koji su satima ranije ušli da nađu što bolju poziciju. I kada pjevač benda više priča, drži besjede i pokušava poslije svake pjesme da animira publiku, jasno vam je sve. Pa nas onda sjećanja vraćajaju na koncerte prije više od 10-ak godina kada su za Iron Maiden na turnejama između ostalog, otvarali slavni Antrax ili megapopularni među mlađom publikom Ghost, no dosta citiranja, vratimo se na Waldbuhne! 🙂
Oko 20.00 sa razglasa kreće čuvena pjesma Doctor, doctor britanskg benda UFO (u kojem se proslavio njemački gitarista, mlađi od braće Schenker, nekada član i Scorpionsa) koja je godinama najavljuje Maidenove koncerte. Za njom sa razglasa slijedi instrumental Ides of March koji otvara album Killers, svjetla na stageu se gase i hiljajde fanova sa nestrpljenjem očekuju početak. A početak, kako je naš ovaj legendarni bend odavno navikao, spektaularan je već sa prvim taktovima Murders in the Rue Morgue. Nakon koje Maidenovci iskaču na stage, a u publici je delirijum.
Bruce Dickinson – glas koji prkosi godinama
Posebno smo uživali na ostalim pjesmama sa Killersa, jer su Maidenovci, slobodno možemo reći, ranijih godina (i decenija) zapostavljali ovaj album. Reklo bi se da bend odavno nije bio u boljoj formi, fizički, jer se nakon dva mjeseca turiranja po Evropi ni na jednom od njih šestorice ne vidi ni trag umora, a priče da vrijeme i godine ovom bendu ne mogu ništa, odavno su prožvakane.
Posebne pohvale idu za bubnjara Simona Dawsona, čovjeka koji je bukvalno poderao svoj muzički intsrument i prava je zamjena za legendarnog Nica McBraina koji zbog narušenog zdravlja ne može sa Maidenom svirati uživo. Na prošloj turneji su i pjesme bili prilagođene njegovom sviranju. Steve Harris je pravi lider band, i konstantno je u pokretu sa Janicom Gernsom koji je nekako od svih gitarista najfleksibilniji i vješto koristi egzibicije sa svojim instrumentom. Harris je uz animaciju i skakanje, zadužen i za back vokale, dok Dave Muray i Adrian Smith gospodare rifovima i solažama. A Bruce Dickinson…dovoljno je samo reći – almighty. Zaista nas boja i mogućnosti njegovog glasa iz godine u godinu ostavljaju bez daha, a kako je čovjek izvlačio na Seventh son of a seventh son, to se riječima ne može opisati. Probajte naći na YouTube snimak te pjesme sa ove turneje, ozbirom da je band apelovao na poštivanje i ne snimanje/slikanje, već uživanje. Isti onaj Bruce koji će krajem 1994. održao čuveni koncert u gradu pod opsadom i koji je kasnije dobio nagradu Počasni građanin grada Sarajeva.
U najavi Rime of ancient mariner, koju također odavno, odavno nisu svirali na turnejama, Bruce se koristio tipičnim britanskim humorom koji Njemci, istini za volju, baš najbolje i ne kontaju. Vrhunac koncerta je nekako krenuo sa Run to the hills kada je cijeli Waldbuhne skočio na noge i u glas sa bendom pjevao: Run to the hills, run for your lives i nastavio se sa Trooperom, Hallowed be thy Name i pjesmo Iron Maiden. Na Trooperu je Bruce osim britanske, u jendom trenutku mahao i njemačkom zastavom.
Slijedi bis koji najavljuje čuveni Cherchil speech što je znak da kreće Aces high i nastaje totalno ludilo, a još veća eksplozija je uslijedila na Fear of the dark. Za kraj još Wasted years i gromoglasni aplauzi od nekoliko minuta, članovi benda bacaju u publiku trzalice, palice, znojnice, delirijum ne prestaje, a bend se poklanja fanovima i uz mahanje povlači. Još neku minutu traje buka jer se svjetla na stageu ne pale, publika misli da se bend možda ne predomisli, ali neće, nažalost svih prisutnih. Više od 20 hiljada ljudi napušta Waldbuhne sa zvukovima i melodijama Maidenovih pjesama u ušima.
Nada za narednu turneju
Bruce je prije odlaska benda sa stagea rekao kako se nada da ćemo se vidjeti i na narednim turnejama uskoro, a nadamo se i svi mi. Ne samo da nadamo, nego iskreno želimo i jedva čekamo. Jer prevaliti toliko put iz Sarajeva do Berlina da gledamo jedan od najboljih bendova na svijetu je u namanju ruku svake pohvale vrijedan poduhvat. I isplatio se, zaista, u šta nismo ni najmanje sumnjali. Jer Maiden nije bend koji će izaći na scenu, odsvirati i otići. To je jedan od onih bendova koji imaju dušu, koji su sto posto u onome što rade, koji nikada nisu u medijima iznosili hvalospjeve o sebi i svom radu, niti pljuvali ostale, kao što rade neki drugi bendovi. To je bend koji skoro 50 godina nosi baklju heavy metala koju su zapalili njihovi sunarodnjaci Black Sabbath, a koju su najviše rasplamsali upravo oni i Judas Priest uz druge bendove svoje i generacija koje su kasnije došle.
Iskreno, željno iščekujemo Maidenovu turneju 2026 ili 2027. Sada je po jedna godina rezervisana za Evropu, druga obično za Sjevernu i Južnu Ameriku. Up the irons!
Kada smo se poslije nekoliko dana vraćali nazad u Sarajevo, njemačka policija je na aerodromu Berlin Brandeburg vidjela da Rovčo nosi majicu Sodoma, nakon čega je jedan od policajaca uzviknuo: Das ist thrash metal band, na šta je on ponosno kimnuo glavom, ali i policajac mu je uzvratio istim gestom.
So understand don’t waste your time
Always searching for those wasted years
Face up, make your stand
And realize you’re living in the golden years
o autorici teksta
Dženita Kaliman, diplomirana pravnica i HR Operation Specialist. Odrasla u opkoljenom Sarajevu, a danas s posebnim guštom ide na koncerte o kojima je pohađajući Prvu gimnaziju i provodeći dane u Ćumezu kod Mine i Saketa, Rok Teatru i Slogi/Gaudeamusu mogla samo sanjati, pokušavajući nadoknaditi propušteno.