Prva kamera s kojom je Sead Šašivarević – Bezdan došao u dodir davne 1986. bila je Miranda. S njom je napravio prve fotografije i s njom su zabilježene najljepše uspomene njegovog djetinjstva.
Nakon duge pauze fotografiji se vraća 2008. Zahvaljujući ekipi iz Sony BiH komapnije 2014. prelazi na mirrorless system, a ljubav prema starim objektivima nastala je zapravo kroz prijateljstvo sa Amirom Bajrićem, sjajnim fine art fotografom iz Banovića, kojem duguje veliku zahvalnost za prve korake napravljene u smjeru obrade fotografije.
Danas, Sead za sebe kaže da nije neko ko živi od fotografije već on živi za nju.
– Fotografija je više od hobija. Ona je za mene ultimativni način kreativnog stvaranja i vizuelnog izražavanja. Svjetlosni otisak emocije jednog trenutka u jednom prostoru koji vidim kao najlakši način da istisnem iz duše stvari koje me tište odosno udahnem one koje me bezgranično ispunjavaju. Živimo u svijetu neizbježne povezanosti sa tehnologijom i uprkos tome koliko neko ima smisla i talenta za fotografiju ili ne za realizaciju ideja je s njom potrebno ovladati. Vodeći se tim sam do danas pokušavao da se ne ograničavam jednom temom, već da se okušam u svim fotografskim žanrovima i savladam sve fotografske tehnike. Tako su nastajale većina mojih fotografija posljednu godinu, rekao nam je Sead.
Pogledajte neke od njegovih crno-bijelih radova, a više potražite ovdje i ovdje.
