Ovogodišnji, 64. Internacionalni teatarski festival MESS, održan pod motom Nezaustavljivi život, još jednom je pokazao snagu i otpornost pozorišta pred izazovima našeg vremena. Ovaj prestižni festival ugostio je nevjerovatnih 11 predstava u takmičarskoj selekciji, 4 predstave u programu All Inclusive, 4 predstave na Malom MESS-u, te organizirao inkluzivnu radionicu. Festival će se večeras zatvoriti praizvedbom predstave Uhvati zeca, rađenom po istoimenom romanu Lane Bastašić, u režiji Lajle Kaikčije, u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Scene MESS.
Osim domaćih produkcija, MESS je ove godine ugostio trupe iz Švicarske, Francuske, Italije, Njemačke, Bugarske, Rumunije, Hrvatske, Albanije, Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije, Libana i Palestine, čime je još jednom potvrdio svoju ulogu središta svjetske teatarske scene.
Danas je žiri, u sastavu Izudin Bajrović, glumac, Gorčin Stojanović, reditelj i Ana Vukotić, rediteljica, na svečanoj ceremoniji proglasio pobjednike festivala. Apsolutnu dominaciju imala je predstava Tragudia: Pjesma o Edipu, pored Zlatnog lovorovog vijenca za najbolju predstavu u cjelini osvojila je još tri nagrade: Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja – Alessandro Serra, Zlatni lovorov vijenac za najbolje glumačko ostvarenje – Chiara Michelini te nagradu Sound of MESS, koju dodjeljuje Radio Sarajevo.
– Predstava Tragudia/Pjesma o Edipu jedinstvena je i autentična teatarska poema nastala na jednoj od temeljnih priča naše civilizacije. Osobenim i samosvojnim jezikom uronjena u moć teatra kao sveobuhvatnog umjetničkog oblika, ova predstava pred publiku postavlja najkrupnija pitanja ljudske egzistencije, ne libeći se da pruži ako ne odgovor, a ono utjehu zbog trošnosti bića i njegova bitka, nemoći pred usudom, ali i neminovnosti preuzimanja etičke odgovornosti za učinjeno i počinjeno. I sve to postiže sredstvima mogućim samo u pozorištu, i samo u živom izvođenju i sadejstvu sa gledaocima, razbuđujući pokadšto zatomljenu nadu da uzvišenost umjetničkog teatra može trijumfovati nad banalnošću, površnošću i kratkotrajnim efektima, stoji u obrazloženju žirija.
Serra, kroz ulogu reditelja, scenografa i dizajnera svjetla, ostvaruje savršenu harmoniju između mitoloških predložaka i moderne pozorišne poezije tijela, svjetla i zvuka.
– Alessandro Serra, kao reditelj, ali i scenograf, kostimograf i dizajner svjetla, predstave ‘Tragudia: Pjesma o Edipu’, oblikuje u sadejstvu sa svojim posvećenim i moćnim ansamblom, i ostalim umjetničkim saradnicima, predstavu koja njihovo vrhunsko umijeće, znanje i vještinu dovodi u puni sklad sa odabranim literarnim i mitskim predlošcima, ne lišavajući se humora i ne bježeći od tragike, čineći to rafiniranim, delikatnim, minucioznim rediteljskim postupkom, svojevrsnom teatarskom poezijom tijela, glasa, svjetla, zvuka i prostora, istaknuo je žiri.
Chiara Michelini u predstavi Tragudia: Pjesma o Edipu, kroz višestruku ulogu, spaja krhkost i moć, stvarajući nezaboravan lik na granici između ljudskosti i božanskog.
Nagradu Rejhan Demirdžić za najbolju mladu glumicu pripala je Jovani Miladinov, koju smo gledali u predstavi Edvard II.
– Jovana Miladinov, kao Izabela, nosi predstavu ‘Edvard II’, na svojim mladalački krhkim, ali pozorišno moćnim plećima, čineći da zastrašujuća zahtjevnost ove fizički, emotivno i psihički vanserijski teške izvedbe djeluje lako i jednostavno, gotovo lepršavo. Ona to postiže najvišim stepenom koncentracije, preciznosti, posvećenosti, glumačke hrabrosti – gotovo drskosti, objavljujući, tako, svoj izniman dar koji će nesumnjivo trajati i u njenim budućim ulogama, ističe žiri.
Nagrada Jurislav Korenićza najboljeg mladog reditelja otišla je u ruke Žige Divjaka za predstavuBudućnost, koju je zbog Dana žalosti u BiH, pogledao samo žiri.
– Žiga Divjak, mlad i već potvrđen reditelj, predstavom ‘Budućnost’ ovjerava svoj status jednog od najuzbudljivijih teatarskih umjetnika na ovim prostorima. S punim povjerenjem u teatar kao kolektivno dejstvo, ali i kao prostor bespoštedne, a u isti mah nježne kritike ljudske nesavršenosti, spreman na vankonvencionalnost svake vrste, pa tako i prevazilaženje konvencija samog pozorišnog čina, Divjak je pripravan na najviši umjetnički rizik, bivajući u isti mah koliko pouzdan dirigent, toliko i nadahnut stvaralac samosvojnog i autentičnog izraza, stoji u obrazloženju.
Specijalno spominjanje stručnog žirija pripalo je predstaviMetro Gaza, koja je otvorila ovogodišnje izdanje Festivala MESS.
– Šta vidimo iz metroa kojim putujemo ispod Gaze? Hiljade malih grobova, hiljade i hiljade malih tijela umotanih u bijele plahte. Hiljade tijela majki i očeva tih malih tijela. Sve je to put kojim nas vozi metro Gaza, a bez namjere da nas natjera da mi to sve i vidimo. Naprotiv, metro Gaza nas vodi na put pun optimizma, na put čarolije, bez imalo sumnje da će naše putovanje imati sretan završetak, da ćemo pronaći našeg junaka za kojim tragamo. A onda shvatimo da je naša iluzija, ustvari iluzija. Da je to samo puki teatar u kom se glumci glođu među sobom, u kom reditelj i glumci ne žele da skupa djeluju, već da svako radi u svom interesu, i da njihove emocije nisu ni približno okrenute prema istom cilju. Pozorište nije tu da bi reklo istinu i izazvalo saosjećanje, već je tu samo i isključivo radi sebe. I onda otkrijemo suzu u svome oku, i shvatimo da nas je to pozorište koje je tu samo radi sebe, uvuklo u sebe i onda opet pred potmulim eksplodiranjem granata, koje kao dolaze iz nekog drugog svijeta vidimo rušenje i opet te grobove. Metro Gaza je bolno ispričana priča, bez namjere da bude bolna. Metro Gaza je pozorište u punom smislu značenja te riječi, a to je sigurno nešto sa čim se ne susrećmo često. Metro Gaza je predstava minimalizma, nenaglašenih glumačkih i rediteljskih sredstava, prigušene emocije, pitka u pozorišnom smislu, a istovremeno tragična u mjeri da u gledaocu budi buru emocija. Ono što fascinira je što se ono što se želi reći postiže nenametljivošću, ‘neobaveznošću’ i scenskim šarmom koji uključuje i aktivno sudjelovanje reditelja u scenskom dešavanju, dok je gledalac istovremeno svjestan težine i delikatnosti situacije u kojoj likovi bitišu, a na kojoj oni gotovo da ni u jednom trenu ne insistiraju. Sve to preporučuje predstavu Metro Gaza za specijalnu nagradu koja joj, u najmanju ruku, s pravom pripada, istaknuo je žiri.
Osim nagrada koje dodjeljuje žiri festivala MESS na svečanoj ceremoniji su objavljeni i dobitnici nagrada koje dodjeljuju medijski pokrovitelji Festivala MESS. Oslobođenje je svoju nagradu Zlatna maskadodijelilo predstaviPosjeta reditelja Davida Iodice.
Na otvaranju Festivala uručeni su i Zlatni lovorovi vijenci za doprinos umjetnosti teatra Herve Loichamolu i Lee Delong.