Znate li da u Njemačkoj postoji dan kad je zabranjeno plesati?

Živim u Mannheimu godinu dana i jedna od prvih stvari koje sam shvatila je da je elektronska muzička scena ovdje na sasvim drugom nivou. Ne radi se o povremenim velikim festivalima, line-up koji bi neki balkanski festival stavljao na poster kao glavnu atrakciju ovdje je normalna subota u klubu. Svaki vikend, bez greške, jako ime, jak program. I tu je naravno Time Warp, jedan od najvećih techno festivala u Evropi, koji se svake godine održava upravo u Mannheimu. Ukoliko.volite elektronsku muziku brzo postanete dio te rutine.

I onda je došao Veliki petak.

Moj partner i ja smo planirali izlazak, provjerili programe i naišli na zatvorena vrata. Svugdje. Nije bio ponedjeljak, već Veliki petak u Njemačkoj. Tada smo naučili lekciju o Tanzverbotu – zakonskoj zabrani javnog plesanja.

Tišina po zakonu

Veliki petak (Karfreitag) u kršćanskoj tradiciji simbolizuje tugu i pokoru. Sam naziv potiče od staronjemačke riječi kara (žalost). Zbog toga je ovaj dan proglašen tihim praznikom (stiller Tag). Zabranjena su sva javna događanja koja izlaze iz okvira mirnog ugostiteljstva. Dakle, pivo možete popiti, ali uz njega ne smijete zaplesati. Međutim, privatne zabave nisu zabranjene. Ukoliko pozovete prijatelje kući, ne kršite zakon, ali morate dobro paziti da ne smetate komšijama.

Svaka pokrajina piše svoja pravila

Jedan od razloga zbog kojih ovaj zakon toliko zbunjuje jeste to što ne postoji jedinstveno savezno rješenje, pravila propisuje svaka pokrajina zasebno. I tu počinje prava šarolikost.

U Porajnju-Falačkoj zabrana traje čak tri i po dana, od Velikog četvrtka u četiri ujutro do Uskrsne nedjelje u 16 sati. U Bremenu svega 15 sati. Bavarska je tradicionalno najstroža, tamo vrijedi i zabrana muzičkih nastupa bilo koje vrste u prostorima s točenjem pića. Berlin je, kao i obično, najliberalniji, zabrana vrijedi samo od četiri ujutro do devet navečer.

Šta je još zabranjeno?

Tanzverbot je zapravo širi pojam nego što ime sugerira. Zabranjeni su i javni sportsk događaji, pa tako u njemačkoj Bundesligi nema utakmica na Veliki petak. Čak i popularna televizijska emisija Let’s Dance pauzira i umjesto live showa prikazuje specijal s najboljim izvedbama iz prethodnih sezona.

Osim toga zabranjeni su i neki filmovi. Postoji zvanična lista od preko 700 naslova čije je javno prikazivanje na ovaj dan strogo zabranjeno jer se njihov sadržaj smatra nespojivim s atmosferom tuge i pokore. Na vrhu te crne liste decenijama su kultni klasici poput Monty Pythonovog Life of Brain koji je zbog svoje britke religijske satire postao simbol prkosa ovom zakonu. No, njemačka birokratija ide i korak dalje, pa su se na listi nepoželjnih našli čak i Terminator zbog nasilja, ali i potpuno neočekivani naslovi poput dječje heroine Heidi ili komedije Policijska akademija. Razlog je gotovo bizaran: smatraju se previše veselim ili bučnim za dan koji zahtijeva apsolutni mir.

Zakon koji dijeli Njemačku

Tanzverbot ostaje jedna od najkontroverznijih tačaka njemačkog društva. Dok istraživanja pokazuju da polovina građana želi ublažavanje pravila, zagovornici zabrane ističu da su trenuci kolektivnog zastoja ljekoviti u svijetu koji nikada ne spava. Čak je i Savezni ustavni sud 2016. godine morao intervenisati, proglasivši bavarski model previše restriktivnim i podsjetivši da sloboda okupljanja ne smije biti potpuno žrtvovana tradiciji.

Tanzverbot je ogledalo društva koje još uvijek pokušava pomiriti vjekovno naslijeđe s pluralizmom savremenog života. Jedni u njemu vide nametanje religijskog morala sekularnoj državi, drugi rijetki trenutak kolektivnog usporavanja koji moderno doba ionako ne nudi često.
Jedno je sigurno, u zemlji koja je zaštitila berlinski techno kao nematerijalnu kulturnu baštinu, Tanzverbot ostaje fascinantan podsjetnik na to koliko su tradicija i moderna kultura u stalnom, ponekad i tihom, sukobu.