Ljubavna priča Azre Šahinović i Balázsa Somhegyija počela pomalo neobično, na pomalo neobičnom mjestu. Tog ljeta, prije četiri godine, Azra je radila kao turistički vodič na tunelima Bosanskih Piramida. Bili su posljednji dani sezone kada je Balázs ušetao u tunel, bez da je uopšte znao gdje je zapravo došao. On i njegov prijatelj su slučajno nabasali na Bosanske piramide, stigavši u zadnji čas da se priključe grupi koju je Azra upravo uvodila u tunel. Odmah na početku ture je primijetila da jedan od turista naročito pomno pratio njenu prezentaciju njenu prezentaciju i da je slučajno baš taj turist, kako nam kaže Azra, poprilično ljepuškast sa vrlo izraženim plavim očima.

– Pri završetku ture Balázs se predstavio na klimavom engleskom i ne gubeći vrijeme odmah tražio moj broj telefona. Njegov vrlo samouvjeren i simpatičan nastup me ponukao da udovoljim tom zahtjevu, unatoč mom pravilu da se ne zbližavam sa turistima. Ipak, tu večer sam kao pravi domaćin provela njega i njegovog prijatelja kroz Sarajevo, i pozdravivši se, zaista nisam očekivala da ću ga ikad više vidjeti, kaže nam Azra.

Sedam dana poslije, Balázs se javio da se sretno vratio u Budimpeštu, ali da već planira novi put u Sarajevo kako bi izašli na pravi, oficijelni, prvi sastanak.

– On nije vidio nikakav problem u tome što živimo udaljeni 500 km ili što se ne možemo sporazumjeti bez pomoći Google translate-. Zadivljena takvom sposobnošću ignorisanja svih logističkih prepreka, pristala sam, iako ne potpuno uvjerena da će se sastanak uopšte desiti. Ipak, Balázs je održao svoju riječ i već idući vikend bio na putu za Sarajevo. Od tog momenta, pa do danas nikad nije prošlo više od 15 dana da se nismo vidjeli, kaže Azra.

 

Ljubav na relaciji Budimpešta-Sarajevo

To je bio početak perioda konstantnog putovanja na relaciji Budimpešta-Sarajevo, avionom, autom, vozom, autobusom… Ponekad su se sastajali na pola puta, u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Slavonskom Brodu, a ponekad su putovali po 8 sati samo da bi proveli 8 sati zajedno i onda se vraćali svako svojoj kući. Iako je to sve bilo beskrajno romantično, bilo je i jako iscrpljujuće i nakon godinu dana su shvatili da se neko mora preseliti. Azra je pronašla posao u Budimpešti, Balázs je u međuvremenu savladao engleski. Nakon tri godine života u Budimpešti, Balázs je počeo planirati prosidbu.

– S obzirom na naš filmski početak, smatrao je da naša romantična priča zaslužuje dostojan zaplet, tako da je odabrao najromantičniji grad na svijetu. Krajem oktobra prošle godine zaputili smo se u Pariz, i iako sam slutila šta se sprema, ipak sam bila zatečena kad je kleknuo na vrhu Eiffelovog tornja. Balázs je dao dizajnirati moj zaručnički prsten po vlastitoj zamisli, i rezultat je bio potpuno savršen, dijamant u postavci od bijelog zlata, neobičan, poseban i nježan, ističe Azra.

Kad je došlo vrijeme za razgovor o vjenčanju, Azra je predložila da vjenčanje održe u BiH, u njenoj rodnoj Krajini, koja je bogata prirodom i prelijepom rijekom Unom.

– Balázs koji je od prvog trenutka bio očaran prirodnim ljepotama Krajine je odmah pristao. I zaista, svi Mađari su bili vrlo uzbuđeni pred put u Bosnu, a mnogi su isplanirali čitavu sedmicu proputovanja kroz cijelu BiH.

Dvorac na Ostrošcu idealna lokacija za vjenčanje

Balázs je na samom početku rekao da jedino što on želi jeste da vjenčanje bude tačno onakvo kakvo je Azra zamislila. Dvorac na Ostrožcu je bila Azrina prva zamisao za lokaciju vjenčanja.

– Kao mala djevojčica kad god bih s roditeljima prolazila pored dvorca na Ostrožcu, zamišljala sam princeze koje su tu nekad živjele i u mojoj dječjoj mašti taj Stari grad je bio mjesto ravno iz bajki. Uz malo istraživanja, brzo sam saznala da je sasvim moguće održati ceremoniju vjenčanja na Starom gradu Ostrožac i da je potrebna samo rezervacija i mala naknada za iznajmljivanje. Naši strani gosti su bili zaista iznenađeni da smo se mogli vjenčati na takvom mjestu. Iznenađujuće je bilo i to što Stari grad Ostrožac nije bio čak ni naročito popularno mjesto za vjenčanja, parovi uglavnom dolaze samo na photoshooting. Nama je Stari grad odlično poslužio kao lokacija za vjenčanje, direktor Kulturnog centra Cazin koji je odgovoran za Stari grad je bio veoma susretljiv i pristupačan, i zaista je lokacija bila jedna od jednostavnijih stvari za riješiti.

Na dvorcu nisu htjeli kvariti prirodnu atmosferu sa ozvučenjem, tako da su unajmili kvintet saksofona da zabavlja goste muzikom uživo, što je svemu dalo poseban ugođaj.

Ceremonija je bila na bosanskom i engleskom jeziku, a Balázs i Azra su odlučili pripremiti i zavjete, koje je Azra izgovorila na mađarskom jeziku, a on na bosanskom.

– Za proslavu smo odabrali Hotel Kostelski buk jer je bio relativno blizu Ostrožca i jer je i sam na predivnoj lokaciji, uz samu rijeku Unu, sa pogledom na slapove. Zajedno s gospođom Zilhom Jusić iz Kostelskog buka sam mogla osmisliti sve detalje i ona je koordinirala cijeli dan, od ceremonije na Starom gradu, smještaja gostiju, do večere i zabave, kaže Azra.

Zajedno dizajnirali male detalje za veliki dan

S obzirom na to da je Azra po struci grafička dizajnerica, a Balázs arhitekta, sami su dizajnirali sav materijal za vjenčanje, od pozivnica, web stranice, rasporeda sjedenje, programa do dekoracija za tortu. Bilo je posebno zadovoljstvo vidjeti ove male detalje na veliki dan, znajući da su ih zajednički napravili.

– Vjenčanicu sam pronašla u Banjoj Luci. Haljina ‘Klementine’ dizajnerice Oksane Mukha je od trenutka kad sam je probala donijela taj osjećaj realnosti da se vjenčanje zaista dešava i da ću biti mladenka. Haljina je imala korzet, mnogo slojeva i krinolinu. Bila je teška, tako da sam znala da želim da se presvučem za proslavu. Ono što vam niko ne kaže je da haljine s korzetom izgledaju divno i relativno su udobne dok stojite, ali sjediti u takvoj haljini nije nimalo zabavno. Ja sam jedva dočekala da gosti pojedu večeru da se presvučem u svoju drugu haljinu, kaže nam kroz smijeh.

Haljinu za proslavu joj je sašila krojačica koja Azru oprema od male mature, jer kako kaće da uvijek zamisli kreaciju koju nije tako lako naći za kupiti. Tako je bilo i ovaj put, Azra je poželjela satensku haljinu u stilu ’50-ih, sa širokom suknjom i otvorenim leđima. Mladoženja je odabrao tamno odijelo u kombinaciji sa svijetlim prslukom i svečanom francuskom kravatom.

 

Dva prva plesa

Goste je zabavljao DJ Inis koji je puštao i bosansku, i mađarsku i stranu muziku, i završio večer sa jednim drum & bass setom, kreirajući pravu party atmosferu, baš kako su i zamislili.

Azra i Balázs vole plesati, pa su imali čak dva prva plesa. Plesali su Potterov valcer iz filma o Harryju Potteru, jer su oboje pravi fanovi, i zajednička ljubav prema Harry Potteru i klasičnoj muzici ih je povezala od samog početka. Imali u odličnog koreografa, koji im je napravio zaista divnu koreografiju za valcer, vrlo odmjerenu i tehnički zahtjevnu, ali vizualno jednostavnu.

– Za drugi ples smo sebi zadali izazov, i rekreirali koreografiju iz filma Prljavi ples. Koreograf nam je i tu pomogao i trenirali smo poprilično ozbiljno nekoliko mjeseci prije vjenčanja kako bi uspjeli uvježbati poznati skok, jer smo bili odlučni da ćemo izvesti ples u potpunosti ili nikako. Uključili smo i Balázsevu braću i prijatelje u koreografiju, tako da je to u konačnici bio pravi spektakl i iznenađenje za goste, ističe Azra.

Iako je kompletno vjenčanje bilo na neki njihov posebni način, nije bilo ni tipično bosansko, ni tipično mađarsko vjenčanje, ipak su htjeli zadržati barem poneku tradiciju iz obje kulture.

– S bosanske strane odabrali smo igranje bosanskog kola, u čemu su naročito uživali strani gosti koje su Bosanci brzo naučili korake. Iz mađarske tradicije smo odabrali tzv. Mladenkin ples, gdje gosti mogu da ‘kupe’ ples s mladenkom po posjednji put. Iako sam već nekoliko puta prisustvovala tom običaju, iznenadila sam se koliko je teško biti u poziciji mladenke, jer se gosti brzo izmjenjuju i svako se takmiči da pleše sto žustrije i brze, a muzika traje dok se svi gosti ne izmijene. Na kraju sam bila potpuno bez daha i pogledom sam dala do znanja Balázsu da me nekako spasi, pa je on uskočio i „otplesao“ me van sale, kaže Azra.