Bila je to jedna od onih festivalskih godina koje dugo pamtite. Ne zbog glamura, nego zbog blizine, topline i sluฤajnih susreta koji ti promijene dan โ i ostanu s tobom ลพivjeti zauvijek.
Godina je 2000-ta. Kafe Trasa/Meeting Point. Jutro. Razmiลกljam koji sendviฤ da uzmem, kadโ prilazi mi Steve Buscemi i pita ลกta mu preporuฤujem. Iznenaฤena tada mlada novinarka, tek na poฤetku karijere, joลก uvijek srameลพljiva, ali dovoljno sigurna da mu predloลพim neลกto jednostavno.
I onda pita: Mogu li ti se pridruลพiti u baลกti?
Iznenฤeno odgovaram potvrdno.
Sjedimo, priฤamo o Sarajevu, ratu, obilasku ratnih linija sa pokojnim Jovanom Divjakom dan prije, filmovima.
U nekom trenutku nam prilazi Willem Dafoe, upravo stigao da popije kafu. Buscemi me predstavi kao mladu novinarku, a ja โ naravno โ zamolim za intervju. Sa ลกirokim osmijehom na licu bez imalo razmiลกljanja Dafoe pristaje.
Nekoliko minuta kasnije, sjedimo na zidiฤu ispred Akademije likovnih umjetnosti, i priฤamo o filmovima, ulogama, pripremama za novu ulogu Spidermana, dok ljudi oko nas prolaze. Redaju se temeโฆpravimo nekoliko fotografija za uspomenuโฆ
Kasnije tog dana โ Bono Vox. Njegova supruga Ali nas uslika zajedno, a ja fotografiลกem njega i Dafoea kako neobavezno razgovaraju.
Druลพim se te godine i sa Mike Leighom, Howardom Feinsteinom, sluลกam predavanja poznatih filmskih kritiฤara. Jedna od njih, prijateljica Davida Bowieja, kaลพe mi da su je moja dva razliฤita oka podsjetila na njega. Razmjenjujemo vizit kartice, priฤamo o novinarstvu i medijimaโฆ
Znam da vam sve ovo zvuฤi kao san. I meni. Ali desilo se.
U Sarajevu.
U Trasi.
U jednom toplom, augustovskom neponovljivom danu.
Dvadeset i pet godina kasnijeโฆ Willem Dafoe se vraฤa u Sarajevo. Susret u Trasi se vjerovatno neฤe ponoviti, ali ostaju lijepe uspomene zabiljeลพene vjeฤno na ovim fotografijamaโฆ